Igor Milić i Luka Nikolić, članovi Saveta Centra za međunarodnu javnu politiku, učestvovali su kao govornici na međunarodnom studentskom simpozijumu u Zagrebu pod nazivom ,,Democracy at a Turning Point: Current Issues and Potential Alternatives“.

Simpozijum je održan na Fakultetu političkih znanosti u organizaciji Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu i Fakulteta političkih znanosti. Multidisciplinarni pristup rezultirao je svestranom analizom različitih problema vezanih za demokratiju danas iz politikološkog, antropološkog, sociološkog, filozoskog, pravno-teorijskog ugla, ali i brojnim empirijskim radovima. Na simpozijumu su bili prisutni studenti i istraživači iz Velike Britanije, Mađarske, Južne Afrike, Belgije, Poljske, Danske, Nigerije, Litvanije i gotovo svih zemalja Zapadnog Balkana.

Milić i Nikolić izlagali su na temu: Democracy at a (permanent) turning point. Prevod sažetka njihovog teksta možete pročitati u nastavku. Integralni radovi sa simpozijuma biće štampani u akademskom časopisu Mali Levijatan, prvoj studentskoj politikološkoj publikaciji u Hrvatskoj.

Demokratija na (stalnoj) raskrsnici

Demokratija na raskrsnici? Da. Demokratija na raskrsnici. Ne. Demokratija na raskrsnici! Demokratija kao raskrsnica. Ako znak pitanja s kraja prve rečenice izražava sumnju, onda je naš suvereno autoimun odgovor sledeći: da, ali ne. U prevodu, demokratija je raskrsnica. Ona to jeste zato što ona to nije. Samo kao raskrsnica ona može podnijeti nas koji kažemo da ona to jest i Vas koji tvrdite suprotno. U maniru zbunjenog putnika, ona stoji i bleji unaokolo.

Globalizacija danas naizgled propituje postulate demokratije. Nocije individualizma, ljudskih prava i sloboda, kao i jednakosti šansi, moraju biti promišljene jer im je zaprijećeno sa najmanje tri strane. Kao prvo, globalni trend jačanja desnice tjera nas da razmislimo o odbrambenim mehanizmima demokratije. Drugo, distopija svijeta kao globalnog sela, kombinovana sa hiperrealnošću masovnih medija, čini demokratiju Bekovim društvom rizika. Konačno, demokratiji je zaprijećeno i od strane njenih unutrašnjih paradoksa koje Kant najbolje opisuje u rečenici: misli koliko hoćeš i o čemu hoćeš, ali budi podoban.

U ovom zadatku pokušaćemo da pokažemo zašto je raskrsnica permanentna. Agambenovim riječima: od stanja izuzetka do modus vivendija. Globalni terorizam, sajber nesigurnost, brutalni upadi u privatnost i korporativni monopolizam samo su neki od najvidljivijih primjera izazova s kojima se susrećemo. Ali, kako individua može prevazići prepreke i ne svesti sebe na pukog homo sacera, osobu na marginama političkog sistema? Naš je zadatak upravo u tome da pokažemo da demokratija nije prisutna forma, kao što politika ne nosi vešte sistema. One su tu jer su u dolasku. Odnosno, tu su samo kao nadolazeće. Upravo u tom izdajničkom duhu demokratije leži njena fatalna privlačnost.

Na koncu, pokazaćemo kako je svaka ideja prekrivena plaštom zloupotrebe. Gdje se plašt samorazgrađuje i stapa sa inicijalnom idejom koja nam je poznata upravo zbog toga što je ne možemo spoznati. Poslednjih se vjekova demokratija razvija po kantovskoj zamisli, kao suštinska vrijednost ispod slojeva nedemokratskih praksi.

Mi smo ti koji smo lijevo ili desno, naprijed ili nazad: mi smo orijentisani (oriented), ali ne i dobro orijentisani (well-oriented); uzgred, zašto ne možemo biti loše orijentisani (bad-oriented)? Zašto ne možemo biti okcidentisani (occidented) već isključivo orijentisani (oriented)? Ko orijentiše orijentisanost? Quis custodiet custodes?

Mišljenja smo da samo radikalna kritika demokratije može pomoći sučeljavanju sa samopropadajućom prirodom raskrsnice.

Demokratija je mrtva. Živjela demokratija!

Ostavite komentar