Globalni uticaj pandemije koronavirusa nameće nam temeljno pitanje: Da li je to jedan od onih istorijskih trenutaka kada se svet trajno menja, kada se ravnoteža političke i ekonomske moći odlučno pomera i kada, za većinu ljudi, u većini zemalja, život nikada više neće biti isti?

Jednu od najbitnijih karika savremene političke i ekonomske moći predstavljaju Sjedinjene Američke Države. Sa poljuljkavanjem ekonomija zemalja kao sto su SAD, Kina ili Nemačka u vreme kada već uživamo benefite globalizacije, dolazi do vibracija na tlu drugih državnih ekonomija, kao rezultat međuzavisnog sveta u kojem živimo. S tim u vezi, ishod borbe prethodno pomenutih država sa COVID-19, reflektovaće u određenoj meri potražnju za ekonomskim usklađivanjem na globalnom nivou.

Sjedinjene Američke Države spadaju u grupu država koje su među prvima zabeležile obolele od koronavirusa, još od početka epidemije koja je nastala u decembru 2019. u Vuhanu. Dok je u pojedinim zemljama Evropske unije virus uveliko harao, može se reći da je u Sjedinjenim Državama i dalje bio u pasivnom stanju s obzirom na brojke iz datog perioda u odnosu na brojnost populacije.

U različitim delovima zemlje se mogu videti različiti nivoi aktivnosti COVID-19, pa tako države kao što su Vajoming ili Severna Dakota beleže jednocifrene brojeve zaraženih dok je u državama istočne obale situacija drastično drugačija. Ono što sa sigurnošću možemo da tvrdimo je da su Sjedinjene Države trenutno u fazi ubrzanja epidemije. Trajanje i ozbiljnost svake faze epidemije mogu varirati u zavisnosti od karakteristika virusa, javno zdravstvenog odgovora, kao i reakcije same državne politike.

Na samom početku epidemije, pristup predsednika SAD-a, Donalda Trampa, prema novonastalom problem, bio je u najmanju ruku omalovažavajući, budući da je zanemarivao realnu magnitudu, sada već globalnog problema. Predsednikovi intervjui su postali viralni na socijalnim mrežama dok je broj zaraženih rastao iz dana u dan. Njujork je za kratak vremenski period postao novi epicentar zaraze sa preko 300 hiljada zaraženih, a SAD su uveliko pretekle Italiju i Španiju koje su se držale na samom vrhu tabele. No, od trenutka kada su državni rukovodioci shvatili da su mere prevencije popustile pod pritiskom međuzavisne biznis industrije i potreba globalnih megalopolisa, kao što je to Njujork, preostalo je da se preusmeri sva snaga državnih aparata na očuvanje američkog sna.

Medicinski radnici odvoze telo preminulog od virusa COVID-19 ispred Bruklin bolnice, Njujork, 06. april 2020. (Foto: Marcus Santos/ZUMA Wire)
Medicinski radnici odvoze telo preminulog od virusa COVID-19 ispred Bruklin bolnice, Njujork, 06. april 2020. (Foto: Marcus Santos/ZUMA Wire)

Nakon niza sastanaka i pregovora koji su usledili povodom trenutne situacije, administracija predsednika Trampa donela je odluku da pomoć svojim državljanima sprovede kroz tri različite faze stimulansa. Proizvod sve tri faze, koji iznosi respektivno dve hiljade milijardi dolara, predstavlja najveći ekonomski podsticaj jedne države u modernoj istoriji. Dovoljno je napomenuti da mere sprovedene 2009. godine u cilju spasavanja ekonomije tokom finansijske krize, čine samo polovinu gorenavedene cifre. Svaka faza sadrži čitavu lepezu mera koje streme ka ostvarivanju sigurnosti njenih državljana i preduzeća u borbi protiv širenja COVID-19.

Faza stimulacije 1

Krajem februara, predsednik Tramp zatražio je od Kongresa da obezbedi 2,5 milijardi dolara za borbu protiv širenja virusa. Nakon pregovora sa kongresom, plan je ipak uključio sumu od 8,3 milijarde USD. Mera, potpisana šestog marta, predviđa:

– Dodatna sredstva usmerena prvenstveno Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC);
– Sredstva namenjena Upravi za hranu i lekove (FDA);
– Nacionalnim institutima za zdravstvo (NIH);
– Pomoć državnim i lokalnim samoupravama u borbi protiv širenja virusa;
– Subvencije za mala preduzeća.

Ovaj paket primarno je namenjen formiranju strukture za borbu protiv COVID-19, osnaživanju mera prevencije i izolaciji virusa. Prioritet Trampove administracije predstavlja utemeljenje onih mehanizama koji su prvi na udaru kada je reč o reakciji na COVID-19. Upravo to su pomenuti Instituti za zdravstvo, Centar za kontrolu i prevenciju bolesti kao i FDA.

Faza stimulacije 2

Osamnaestog marta usvojena je H.R. 6201, poznatija kao „faza 2“, koja pruža ekonomski oslonac i olakšanje američkoj radnoj snazi pod uticajem COVID-19. Ova faza iznosila je oko 100 milijardi USD. Paket o kom su pregovarali ministar finansija Stiven Mnučin i predsednica Predstavničkog doma, Nensi Pelosi, predviđaju:

– Besplatno testiranje na koronavirus, uključujući i zdravstveno neosigurane;
– Plaćeno bolovanje i porodično odsustvo;
– Povećane savezne fondove za programe Medicaid i Bezbednost hrane;
– Povećane naknade za osiguranje od nezaposlenosti.

Predsednik SAD Donald Tramp u prisustvu potpredsenika Majka Pensa i ministra finansija Stivena Mnučina u Ovalnoj sobi pokazuje svoj potpis na prvom paketu mera za borbu protiv koronavirusa (H.R. 6201), 18. mart 2020. (Foto: Official White House Photo by Shealah Craighead)
Predsednik SAD Donald Tramp u prisustvu potpredsenika Majka Pensa i ministra finansija Stivena Mnučina u Ovalnoj sobi pokazuje svoj potpis na paketu mera za borbu protiv koronavirusa (H.R. 6201), 18. mart 2020. (Foto: Official White House Photo by Shealah Craighead)

Druga faza stimulacije teži ka uspostavljanju osnova sigurnosti građana SAD u jeku pandemije. Ovo uključuje podsticaje za socijalnu izolaciju koji su menifestovani u vidu navedenih plaćenih bolovanja i odsustva. Sekundarni razlog je vezan za kontinualnu prevenciju širenja virusa kroz besplatna testiranja i povećane savezne fondove Medicaid-a i Bezbednosti hrane.

Faza stimulacije 3

Nezapamćeni stimulus paket koji je Senat jednoglasno usvojio krajem marta, vredan je 2,3 hiljade milijardi USD. Ova mera, za koju se nadaju da će umanjiti ljudski i ekonomski ceh pandemije koronavirusa, predstavlja najveći fiskalni stimulans u istoriji Sjedinjenih Država. Predlog osmišljen kako bi obezbedio pomoć pojedincima, zdravstvenom sistemu, kao i celokupnom korporativnom sektoru, obezbeđuje sledeće:

– Paket pomoći za avio-kompanije i druge teško pogođene industrije;
– Dva kruga direktnih plaćanja poreskim obveznicima. (Svaka odrasla osoba koja je ostvarila do 75.000 USD prilagođenog bruto prihoda i poseduje važeći broj socijalnog osiguranja primiće uplate od 1.200 USD);
– Bračni parovi koji zajednički podnose prijave i čiji bruto prihodi ne prelaze 150.000 USD, ispunjavaju uslove za puni podsticaj od 2.400 USD, plus dodatnih 500 USD po detetu;
– Učvršćeno osiguranje u slučaju nezaposlenosti u iznosu od 600 USD nedeljno do četiri meseca, povrh sume koju korisnici standardno dobijaju u svojim državama;
– 350 milijardi USD zajma malim preduzećima za pokriće plata i naknada uz maksimalan zajam od 10 miliona dolara. (Poslodavci sa 500 ili manje zaposlenih su uzeti u razmatranje);
– 500 milijardi USD zajma korporacijama i velikim preduzećima;
– 117 milijardi USD bolnicama i veteranskoj zdravstvenoj zaštiti;
– 150 milijardi dolara na ostatak pogođenih industrija, uključujući hotele, kockarnice, operatere krstarenja, operatore šoping molova i druge;
– Garantovani uzajamni fondovi na tržištu novca.

Između ostalog, zakonodavci su se složili na značajno proširenje naknada za nezaposlene koje bi produžilo osiguranje nezaposlenosti za 13 nedelja i uključivalo četveromesečno povećanje naknade. Program je proširen kako bi se obuhvatili frilenseri, zaposleni i radnici poput Uber vozača. Imajući u vidu prognoze rasta nezaposlenosti, koji se javlja kao rezultat udara na privatni sektor prevashodno, administracija je ciljano gađala da neutrališe ovaj udarac, kako bi najteže pogođenim građanima obezbedila finansijsku prvu pomoć.

Spasavanje korporativnog sektora sa druge strane, predstavlja nešto kompleksniju temu od samog spasavanja radničkih mesta, pogotovo ako uzimamo u razmatranje avio-industriju koja je najteže oštećena pandemijom. Prvo pravilo ekonomije kaže: „Ne postoji nešto kao što je besplatan ručak“. To naročito imaju u vidu oni koji pregovaraju sa avio-kompanijama o pozajmicama. Kao industrija koja preti najvećim ugrožavanjem života na planeti, mora se obavezati na određene ustupke ukoliko priželjkuje ekonomski bajpas. Ti ustupci su uglavnom vezani za potražnju alternativa goriva i redukciju gasova. Kroz sličan tretman prolaze i druge korporacije jer besplatan ručak ne postoji.

Odakle dolazi novac za sprovođenje reformi?

Mogućnost sprovođenja pomenutih reformi u SAD nam govori o širini spektra ekonomskih kapaciteta koje poseduju, kao i prostora za manevar sa istim. Centralna banka Sjedinjenih Država, odnosno takozvani FED, poseduje moć da stvara novac. Taj novac se uglavnom koristi za kupovinu državnih obveznica. To je ono što je FED uradio tokom velike recesije 2008. i to je ono što radi sada.

Zgrada Federalnih razervi u Vašingtonu (Foto: Reuters)
Zgrada Federalnih rezervi u Vašingtonu (Foto: Associated Press)

Da budemo precizniji, FED ne štampa novac direktno u trezor, nego zapravo kupuje državne  obveznice od privatnih investitora, ili stranih vlada koje su pozajmile novac u državnu blagajnu. Što više FED kupuje, to su niže kamatne stope koje vlada mora platiti na novo zaduživanje, i više će se američka blagajna moći zadužiti bez porasta te kamatne stope. U prilog tome ide i činjenica da je svet bio veoma štedljiv do trenutka izbijanja pandemije, uključujući i strane vlade, što sugeriše da postoji dovoljno prostora za povećanje zaduživanja po relativno niskim cenama.

Trenutno, pojedinci, kao i finansijske institucije, posebno su željni da ulože novac u dug trezora SAD – kupovinom državnih obveznica. U kriznim vremenima, institucije, pojedinci i strane vlade, u potrazi za manjim rizikom, često preferiraju sigurnost državnih blagajni umesto da svoj novac stavljaju u tržište akcija, korporativne obveznice ili nekretnine. Na primer, milijarde dolara prebačene su iz fondova koji ulažu u rizične instrumente u fondove koji investiraju u državne hartije od vrednosti. To olakšava američkoj blagajni da pozajmljuje više, uz značajno manje kamatne stope.

Dodatne implikacije

Sprovedene reforme od strane američke vlade u cilju prevencije COVID-19 beleže različite rezultate u pojedinačnim državama SAD-a. Tako je, na primer, Kalifornija, kao država sa najbrojnijom populacijom, koja prema svemu sudeći poseduje najveći potencijal za olako širenje virusa, ipak registrovala značajno manji broj zaraženih u odnosu na Njujork, Masačusets ili Pensilvaniju. Ovi podaci, ukazuju da je pristup lokalne samouprave od krucijalnog značaja u datom kontekstu, što je svojstveno političkom uređenju Sjedinjenih Država. Pored toga, lokalni odgovor na COVID-19 nam pruža uvid u još jedan usko povezani problem, a to je borba za predstojeće izbore.

Predsednik Tramp najavio je da će SAD zaustaviti finansiranje Svetske zdravstvene organizacije (SZO), dok njegova administracija istražuje ono što je nazvano „pogrešnim upravljanjem grupe“ zaduženoj za koronavirus. On je okrivio SZO zbog neadekvatno istraženih informacija o sposobnosti virusa, kao i zbog nedostatka pritiska na kineske vlasti, u kontekstu navodnog deficita transparentnosti u vezi sa virusom. Podsetiću na čuvene reči trideset drugog predsednika SAD-a: „U politici, ništa se ne dešava slučajno. Ukoliko se dogodilo, budite sigurni da je bilo planirano tako.“ Reči Frenklina D. Ruzvelta, savršeno oslikavaju trenutnu situaciju u Sjedinjenim Državama.

Svaka informacija se analizira dvostruko više, a svaka odluka se donosi nakon trostruke provere. Upravo toga je svestan Tramp, isto kao i njegov glavni konkurent, Džozef Bajden. Bajden veoma pametno koristi ovaj trenutak, jer rezultati odluka predsednika Trampa ne poseduju vremenski okvir zbog unikatnosti situacije. S tim u vezi,  ishod odluka može imati postizborne refleksije, što obojici dozvoljava određenu dozu pragmatizma pri kritikovanju, odnosno donošenju odluka.

Nekima Trampove odluke deluju nepromišljeno, naročito odluka da u trenutku pandemije prekine finansiranje SZO. Međutim, imajući na umu značajnost odgovora njegove administracije u ovako bitnom trenutku, možemo pretpostaviti da je ovaj potez sve osim nepromišljen, na šta ukazuju brojni kritičari.

Zastava Svetske zdravstvene organizacije ispred njenog sedišta u Ženevi (Foto: who.int)
Zastava Svetske zdravstvene organizacije ispred njenog sedišta u Ženevi (Foto: who.int)

Trampovo nepoverenje u Svetsku zdravstvenu organizaciju predstavlja snažan udarac globalnom odgovoru na pandemiju. Naime, budžet SZO iznosi 4.8 milijardi USD, dok doprinosi SAD-a iznose 22 odsto ukupnog budžeta. Procene od strane zdravstvenih stručnjaka ukazuju na dodatne komplikacije pri uspostavljanju globalne strukture za borbu protiv COVID-19.

Sa druge strane, ključ Trampove inicijative leži zapravo u formiranju nezavisnih američkih organizacija u koje bi bio uložen isti taj novac, namenjen SZO-u. Ovo je samo jedan u nizu poteza predsednika Trampa, koji potvrđuje političko-izolacionu paradigmu njegove administracije. Kako god, odluka pre svega mora dobiti odobrenje kongresnog odbora SAD-a, kako bi stupila na snagu.

Entoni Fauči kao glavno oružje protiv COVID-19

Jedna od ličnosti koju je iznedrila situacija borbe sa virusom COVID-19 u SAD-u je zasigurno, dr Entoni Fauči. Čovek koga zovu glas razuma Sjedinjenih Država, za kratak vremenski period dostigao je popularnost samog predsednika Trampa. Fauči se poziva samo i isključivo na nauku i dokazane naučne činjenice, čak i kada to podrazumeva osporavanje predsednikovih tvrdnji u programu uživo.

Upozoravajući na ozbiljnost i potencijalne posledice COVID-19, u vreme kada su mnogi zastupali suprotni stav, Fauči je izgradio poverenje i stvorio osećaj sigurnosti kod građana SAD-a. Uz to je prikupio simpatije kako republikanaca, tako i demokrata. Direktor Nacionalnog insituta za alergije i zarazne bolesti i savetnik predsednika Trampa se u prošlosti borio protiv širenja ebole, HIV-a, SARS-a, MERS-a kao i biološkog terorizma, međutim ni u jednom trenutku nije stekao popularnost kao što je to slučaj sada.

Faučijev pristup suzbijanju virusa COVID-19, osim što je originalan, svakako je i inspirativan. Pa tako, komentarišući mere suzbijanja, Fauči objašnjava kroz principe hokeja „gde je cilj igrača da ne juri pak tamo gde je trenutno, već tamo gde će potencijalno biti“, aludirajući na značaj potpune eliminacije. Teška vremena stvaraju velike lidere, a Entoni Fauči je zasigurno lider borbe protiv koronavirusa u SAD i desna ruka Trampove administracije.

Reakcija Sjedinjenih Država na COVID-19 predstavlja aktivaciju svih kapaciteta države sa ciljem umanjenja štete. Uverili smo se takođe i da pored besplatnog ručka ne postoji loš trenutak za kampanju, a da pandemija može poslužiti kao nova bina za istu. Da istinske lidere grade teška vremena i da novac nema agregatno stanje. Ono što ipak ostaje najbitnije, jeste život običnog čoveka.

Dr Entoni Fauči tokom konferencije za medije u Beloj kući, Vašington, 27. mart 2020. (Foto: Alex Brandon/AP)
Direktor Nacionalnog insituta za alergije i zarazne bolesti, dr Entoni Fauči, tokom konferencije za medije u Beloj kući, Vašington, 27. mart 2020. (Foto: Alex Brandon/AP)

Od početka pandemije, preko 30 miliona Amerikanaca popunilo je zahtev za pomoć nezaposlenima. Virus je nesumnjivo izazvao instant reakciju biznis industrije i direktno ugrozio živote mnogih. Održavanje i revitalizacija privrede kroz različite subvencije koje nude stimulans paketi, predstavljaju trenutno rešenje. Pitanje vredno postavljanja je koliko je održiva paleta mera na duge staze, odnosno šta nam preostaje ukoliko trenutne projekcije zakažu? Ako COVID-19 ostane među nama trajno? Ako svet za kakav sada znamo, više ne bude isti?
_____________________________________________________________________

BIBLIOGRAFIJA:

  1. Aljazeera.com. 2020. Who Is Dr Anthony Fauci, The US’s Trusted Voice On Coronavirus?. [online] Dostupno na: https://www.aljazeera.com/news/2020/03/dr-anthony-fauci-trusted-voice-coronavirus-200330124431910.html
  2. IMF. 2020. Policy Responses To COVID-19. [online] Dostupno na: https://www.imf.org/en/Topics/imf-and-covid19/Policy-Responses-to-COVID-19#U [Pristupljeno 20. aprila 2020.]
  3. Jamerson, J., 2020. After Three Coronavirus Stimulus Packages, Congress Is Already Prepping Phase Four. [online] WSJ. Dostupno na: https://www.wsj.com/articles/after-three-coronavirus-stimulus-packages-congress-is-already-prepping-phase-four-11585483203
  4. McKibben, B., 2020. If We’Re Bailing Out Corporations, They Should Bail Out The Planet. [online] The New Yorker. Dostpuno na: https://www.newyorker.com/news/daily-comment/if-were-bailing-out-corporations-they-should-bail-out-the-planet
  5. Politico. 2020. Trump Halts Funding To World Health Organization. [online] Dostupno na: https://www.politico.com/news/2020/04/14/trump-world-health-organization-funding-186786
  6. Pramuk, J., 2020. Here’s What’s In The $2 Trillion Coronavirus Stimulus Bill. [online] CNBC. Dostupno na: https://www.cnbc.com/2020/03/25/coronavirus-stimulus-bill-updates-whats-in-the-2-trillion-relief-plan.html
  7. Restuccia, A., 2020. U.S. To Cut Funding To World Health Organization Over Coronavirus Response. [online] WSJ. Dostupno na: https://www.wsj.com/articles/u-s-will-halt-funding-to-world-health-organization-over-coronavirus-response-11586905300?ns=prod/accounts-wsj [Pristupljeno 04. maja 2020.]
  8. Security Industry Association. 2020. Summary Of New COVID-19 Stimulus Law “Phase 3” | Security Industry Association. [online] Dostupno na: https://www.securityindustry.org/2020/03/27/summary-of-new-covid-19-stimulus-law-phase-3/
  9. State.gov. 2020. [online] Dostupno na: https://www.state.gov/wp-content/uploads/2020/02/FY-2021-CBJ-Final-508compliant.pdf

 

Naslovna fotografija: AP Photo/Alex Brandon

Pročitajte više o virusu COVID-19.

PODELI
Prethodni članakKakav će međunarodni poredak iznedriti COVID-19?
Sledeći članakLokalna samouprava u doba epidemije: Iskustva i preporuke
Rođen je 9. maja 1994. godine u Beogradu, Republika Srbija. Diplomirao je na Američkom koledžu u Solunu, na smeru međunarodni odnosi i diplomatija. Za vreme, i nakon osnovnih studija stažirao je u Dukakis centru, gde je radio na projektima koji se tiču pitanja demokratije na Balkanu, migracija, kao i budućnosti glasanja u Sjedinjenim Državama. Trenutno pohađa master studije Univerziteta u Padovi, na smeru evropske i globalne studije. Učestvovao je na brojnim međunarodnim konferencijama i forumima iz oblasti politike. Bio je lider radne grupe na skupu „Convention on the Future of Democracy in European Union“ gde je prezentovao probleme i izazove država članica Evropske unije, zatim оrganizator i moderator panel diskusije „Women in Decision Making Process“, održane na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu, zajedno sa predsedavajućim profesorima Američkog koledža u Solunu. Direktno je zaslužan za uspostavljanje akademske saradnje između navedene dve obrazovne institucije. Polja interesovanja su mu demokratija, regionalna stabilnost, evropske integracije i društveno angažovanje. Tečno govori engleski jezik, a služi se francuskim i grčkim.

Warning: A non-numeric value encountered in /home/cmjprsce/public_html/wp-content/themes/Newspaper/includes/wp_booster/td_block.php on line 353