Pandemija koronavirusa ne samo da svakoga dana odnosi sve više ljudskih života, već postaje sve skuplja i izaziva ekonomsku paniku širom sveta. Kamioni su zaglavljeni na granicama, globalni lanac snabdevanja polako puca, berze srljaju ka ambisu, cena nafte pada i čitav svet se nalazi pred recesijom. Koliko će pandemija koronavirusa koštati i kakve sve ekonomske posledice možemo da očekujemo?

Vest o širenju koronavirusa (COVID-19) počela je kao i većina drugih vesti sa Dalekog istoka – ne mnogo alarmantno za prosečnog zapadnjaka, već kao nešto što se dešava negde daleko, a što „nema veze sa nama“. Nekoliko nedelja kasnije ovaj virus je zahvatio većinu sveta i postao glavna tema političkih  i ekonomskih rasprava, kao i izvor sveopšte panike. Koronavirus sve značajnije oblikuje naše svakodnevne živote u sociološkom, ali i u ekonomskom smislu, a njegove posledice ćemo osećati još dugo, nakon što panika bude prošla.

KOJE INDUSTRIJE SU POGOĐENE?
Već nakon prvih nekoliko desetina prijavljenih slučajeva koronavirusa u Vuhanu, u kontinentalnoj Kini, ekonomski uticaj potencijalne krize na kinesku privredu mogao je da se predvidi. Do kraja januara i proglašenja vanredne zdravstvene situacije od strane Svetske zdravstvene organizacije (SZO), puni efekti krize su već bili u toku, a prve posledice osetila je avio industrija.

U prvim nedeljama epidemije otkazano je preko 1,4 miliona letova iz Kine, što predstavlja oko 3,4 odsto ukupnog globalnog saobraćaja. Masovno otkazivanje letova se brzo širi i na ostale delove sveta i kulminira u martu zabranom svih transatlantskih letova, kao i zatvaranjem granica u kontinentalnoj Evropi. Međunarodna asocijacija za vazdušni prevoz procenjuje potencijalne godišnje gubitke za avio kompanije na 63 milijarde dolara u optimističnom scenariju, a čak do 113 milijardi dolara u najgorem slučaju.

Sledeća industrija na udaru je ugostiteljstvo. Kao jedna od najvećih globalnih industrija (na koju otpada 10 odsto globalnog bruto društvenog proizvoda u 2019. godini), ugostiteljska (a sa njom i turistička) industrija je takođe i jedna od najugroženijih industrija od strane pandemije. Globalni lanac hotela, Hilton, procenjuje da će pandemija uzrokovati pad operativnog profita od 25 do 50 miliona dolara u 2020. godini, a slični rezultati mogu se očekivati i kod ostalih lanaca. Međutim, najveći deo posledica snosiće mala i srednja uslužna preduzeća – restorani, kafići, turističke agencije – kojima usled masovnih otkazivanja termina i bezbednosnih regulacija postaje sve teže da izmire tekuće obaveze. Svetski ekonomski forum upozorava da bi usled krize 50 miliona poslova u ovom sektoru moglo biti izgubljeno do kraja godine.

Najzad, usled turbulencije i povećane neizvesnosti, globalna tražnja za naftom je osetila značajne šokove. Nakon neuspelog dogovora o dizanju cene barela nafte između Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEK) i Rusije, OPEK je 11. marta najavio povećanje proizvodnje i time izazvao najveći dnevni pad cene nafte od 1991. godine (20 odsto), zvanično započinjući cenovni rat sa Rusijom. Ovakav potez, zajedno sa proglašenjem globalne pandemije od strane SZO 12. marta 2020. godine, zadao je kritičan udar svetskim finansijskim tržištima.

RAZLIKA U ODNOSU NA 2007.?
Druge nedelje marta zabeležen je najveći pad berzanskog indeksa S&P500 još od 1987. godine, ukazujući na paniku i neizvesnost koje su potresle globalne investitore. Iako smo slične vesti čuli i 2007. godine, postoji jedna fundamentalna razlika između recesije koja je nastala tad i one koja će nastati u 2020 godini.

Velika recesija 2007. nastala je kao posledica kraha na strani ponude kredita. Usled bankrota jedne od najvećih finansijskih institucija u to vreme (Lehman Brothers), povezanosti globalnog bankarskog sistema i skoka u sistemskom riziku, banke su naglo povećale kamatne stope i time onemogućile pristup kreditima mnogim privrednim subjektima. Kriza je, dakle, nastala u finansijskom sektoru i proširila se na realni deo privrede.

Danas, kada se priča o neizvesnosti i riziku, uglavnom se misli na poremećaj globalnog proizvodnog lanca koji obuhvata sve od automobilske, preko prerađivačke, do industrije maloprodajnih lanaca. Mere karantina poput onih koje su usvojene u Italiji, a zatim i u većini Evropske unije, sprečavaju regularan protok dobara i razmenu usluga. Ovo ne samo da utiče na krajnje potrošače, već dovodi u pitanje i solventnost (mogućnost izmirivanja obaveza) gorepomenutih malih i srednjih preduzeća.

Ovoga puta, kriza nastaje na strani tražnje, tj. u realnom delu privrede. U najboljem slučaju, turbulencije na finansijskom tržištu će se smiriti u srednjem roku, a privredni subjekti će se eventualno oporaviti. U najgorem slučaju, produžena pandemija će nastaviti da vrši pritisak na globalni proizvodni lanac, te će se finansijske tegobe preduzeća završiti sve većim brojem otpuštanja, što će povećati nezaposlenost i ubaciti nas u dublju recesiju.

Iako je kriza počela u Kini, činjenica da je Kina poslednjih 15 godina igrala dominantnu ulogu u globalnom proizvodnom lancu znači da će se efekti brzo proširiti na ostatak sveta (u dobrom delu već i jesu). Po procenama Blumberga, sveukupni efekat na globalni bruto društveni proizvod (BDP) biće pad od 2.7 hiljada milijardi dolara u 2020. godini. Ova cifra je jednaka godišnjem BDP-u Velike Britanije i predstavlja oko tri odsto ukupnog globalnog BDP-a. Zbog ovoga, predsednik Instituta za svetsku privredu iz Kila, Gabrijel Felbermajer, za ugledni Handelsblat procenjuje da nas čeka „majka svih recesija“.

ŠTA SE ČINI?
Od kad se epidemija koronavirusa proširila na Evropu i Severnu Ameriku, centralne banke i vlade najvećih svetskih privreda uspostavile su niz mera kojima će probati da smanje dubinu predstojeće recesije. Sa strane monetarne politike, Federalne rezerve (FED), centralna banka SAD-a, spustila je okvir referentne kamatne stope na 0-0,25 odsto (najniži u istoriji) u nadi da će ohrabriti pozajmljivanje banaka po povoljnijim uslovima. Reakcija je bila nešto blaža u Evropi, gde je Evropska centralna banka (ECB) najavila smanjenje kamatne stope do -0,75 odsto (sa -0,5 odsto). Narodna banka Srbije uvela je slične mere, smanjujući referentnu kamatnu stopu sa 2,25 odsto na 1,75 odsto.

Međutim, zbog inherentnih ograničenja monetarne politike u situacijama realnog privrednog šoka, jača reakcija morala je da dođe od strane fiskalne politike. Administracija američkog predsednika, Donalda Trampa, najavila je paket fiskalne stimulacije od hiljadu milijardi dolara. Nemačka vlada se takođe obavezala na javne investicije u vrednosti od 12,4 milijardi evra do 2024. godine, uključujući i subvencije malim i srednjim preduzećima i njihovim zaposlenima. Slične mere ispratile su fiskalne vlasti Francuske, Velike Britanije, Kine, Japana i Južne Koreje. Diskutuju se i dodatne mere fiskalne stimulacije, kao što su poreske olakšice i direktni transferi malim preduzetnicima kako bi mogli da se izbore sa smanjenom tražnjom tokom pandemije.

Ostaje da se vidi koliko će gorepomenute mere biti efektivne u borbi protiv recesije izazvane širenjem koronavirusa. Iako kombinacija monetarne i fiskalne politike može da ublaži pad privredne aktivnosti u kratkom roku, mnoge mere su bez presedana, a dugoročne posledice po privredu se teško mogu predvideti. Ipak, između struke i donosilaca odluka postoji konsenzus – nema vremena za gubljenje.

_____________________________________________________________________

Bibliografija:
Handlesblatt. IfW-Präsident betont: „Die deutsche Industrie ist nicht krank“. 18. mart 2020.
Forbes. Stocks get Boost from Report of $1 Trillion Stimulus Package. 17. mart 2020.
Reuters. Factbox: The Economic Remedies for Coronavirus. 15. mart 2020.
Wall Street Journal. ECB Expands Stimulus Measures, but Doesn’t Cut Rates. 12. mart 2020.
Center for Strategic & International Studies. The Global Economic Impacts of COVID-19. 10. mart 2020.
CNN. ‘This is a crisis.’ Airlines face $113 billion hit from the coronavirus. 06. mart 2020.
Bloomberg. Coronavirus Could Cost the Global Economy $2.7 Trillion. Here’s How. 06. mart 2020.

Naslovna fotografija: AP Photo/Craig Ruttle

Pročitajte više o sličnoj temi.

PODELI
Prethodni članakSaopštenje za javnost povodom pandemije COVID-19
Sledeći članakKo će snositi političke posljedice zbog koronavirusa?
Rođen je 16. jula 1997. godine u Beogradu, Republika Srbija. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, kao i Londonskoj školi ekonomije Univerziteta u Londonu (LSE), na smeru ekonomija i finansije. Trenutno pohađa master studije na Frankfurtskoj školi za finansije i menadžment u Nemačkoj. Obavljao je stručno usavršavanje u polju razvojnih finansija u KfW razvojnoj banci u Frankfurtu, kao i u polju korporativne valuacije u kompaniji Ernst and Young u Beogradu. Bio je jedan od predstavnika civilnog sektora Republike Srbije ispred Centra za međunarodnu javnu politiku na godišnjem samitu upravnog odbora Evropske investicione banke (EIB) 2018. godine. Jedan je od organizatora projekta BIMUN 2018. i programa Omladinskih delegata Srbije u Ujedinjenim nacijama. Polja interesovanja su mu investiciono bankarstvo, korporativne finansije, finansijski sistemi, razvoj kapitalnih tržišta, ciljevi održivog razvoja i makroekonomska politika. Tečno govori engleski i nemački jezik.

Warning: A non-numeric value encountered in /home/cmjprsce/public_html/wp-content/themes/Newspaper/includes/wp_booster/td_block.php on line 353