Možda i prvi put u burnoj političkoj istoriji Evrope na parlamentarnim izborima pobijedili su nezadovoljni. Pritom, dakako, misli se na političku partiju koja u svom imenu ima pridjev ,,nezadovoljni“. Riječ je o partiji Andreja Babiša, ANO 2011, što bi značilo akcija nezadovoljnih građana 2011. Partija ili pokret (što je konfuzija uočena kod mnogih modernih političkih subjekata) očito su nastali kao revolt građana radom konzervativne vlade pod vođstvom Petr Nečasa. Međutim, u vezi sa pobjedom Babiša postavljaju se mnoga pitanja i bivaju izražene mnoge sumnje pojačane cjelokupnom političkom klimom u Evropi i šire.

Prvo i najglobalnije, izbori u Češkoj samo su još jedna od refleksija globalnog uspona desnog populizma. Možemo pratiti streloviti razvoj upravo kroz Babišev pokret: na izborima 2013. kao relativno nova politička organizacija osvajaju oko 18 posto glasova, dok svega četiri godine poslije osvajaju nešto manje od 30 posto glasova sa čak 78 mjesta od ukupnih 200 u češkom parlamentu. Kako je već rečeno, sličan trend je viđen u brojnim zemljama od kojih je najsvježija Austrija, a ne valja zaboraviti SAD i Holandiju. Ono što predstavlja veliku brigu je simboličan prelazak udesno gotovo cijele Višegradske četvorke, sa izuzetkom Slovačke.

Uspon desnog populizma je veoma jasan uzmemo li u obzir potrošenu energiju ljevice u najopštijem značenju toga pojma. U moru nejasnih ideala poput vladavine prava ili demokratske konsolidacije, desnica je opcija koja pruža pragmatična rješenja i upravo zbog toga biva popularna. Popularna u smislu pripadajuća populaciji, narodu, zbog čega se i ustalio izraz desni populizam.

Kako kaže Slavoj Žižek: ,,Nisu problem glasači desnice, nego oni koji glasaju za ljevicu samo zato da ne glasaju desnicu“. Slabost ljevice i njena nemogućnost da pruži odgovarajuće socio-političke odgovore uzrokuju uspon ljudi poput Babiša i partije poput ANO 2011. Trend koji zabrinjava, a koji je u isto vrijeme potpuno razumljiv. Uporedimo li kampanju Babiša i Zaoraleka, lidera Socijaldemokrata, uočićemo znatno više prijemčiviju kampanju prvoga gledano iz ugla širokih masa koje nemaju uvijek zavidan nivo političkog znanja, a svakako ni racionalnost u pravljenju izbora.

Ono što sigurno brine građane Češke je pozadina Andreja Babiša. Prije svega, upliv biznisa i biznismena u politiku nikad se nije doživljavao kao poželjan. Pogotovo ne u zemljama bliskim germanskom mentalitetu u kojemu se politika doživljava kao visoko profesionalizovana sfera djelovanja. Biznismene poput Babiša odlikuje sjajni pragmatizam, spremnost na preuzimanje rizika, spremnost na teret političkog odlučivanja, ali isto tako nedostaje znanje o političkim procesima, osjećaj za diplomatiju i inherentna harizma koju samo političari mogu kreirati. Neko bi mogao reći da su upravo zbog toga angažovani timovi stručnjaka i savjetnika.

Jasno je da će pravi biznismen pokušavati po svaku cijenu da prikrije svoje nedostatke, ali ostaje pitanje da li je u politici moguće nadomjestiti sirovi nedostatak znanja. Osim profesionalne pozadine, Babiš ima problema i sa optužbama vezanim za finansijsku prevaru i nezakonite dotacije za svoje kompanije. Nezavisno od ishoda sudskih ili medijskih procesa, takvo što će uvijek ostati mrlja u biografiji čovjeka koji treba da predstavlja Češku na unutrašnjoj i međunarodnoj sceni.  Takođe, ples na tankoj liniji između politike i biznisa karakterisan je dilemama o sukobu interesa jer čovjek nadležan za kreiranje politika (na primjer ekonomske politike ili izrade budžeta) u isto vrijeme vodi razne biznise koji direktno zavise od istih politika.

Konačno, politička stabilnost Češke ovakvim rezultatom izbora dovodi se u pitanje. Naime, Babiš ne može sam da sastavi vladu što naravno uzrokuje potrebu za koalicijom. Problem je što za sada niko ne izražava želju za koaliciju sa Babišem.

Njegova ideja je bila da sa najbližim pratiocem, Narodnom demokratskom partijom, desničarskog usmjerenja formira vlast. Oni bi zajedno imali 103 mandata, ali je Narodna demokratska partija bila snažno okrenuta protiv dosadašnjih Babiševih predloga. Druga opcija je koalicija sa nacionalistima koje se svi pribojavaju. Ovakva koalicija bi imala tačno 100 mandata i trebala bi još jednog poslanika koji bi vjerovatno bio tražen u redovima komunista. Takođe, valja uzeti u obzir da Babiš uživa podršku češkog predsjednika Zemana što može odigrati ulogu u nekom razvoju događaja. Kako bilo, politički lupinzi i preokreti ostaviće Češku u vakuumu, bez vlade i građani će sigurno nestrpljivo iščekivati novu vladu, ne bi li se politički tok i administracija nastavili normalnim tokom. Pitanje je da li će im partije i njihovi lideri to omogućiti.

Ako bi neko pitao je li pobjeda Babiša pozitivan događaj na političkoj mapi Evrope, vjerovatno bi došlo do oprečnih glasova. Neko bi rekao da jeste jer predstavlja alternativu dosadašnjim kandidatima establišmenta, dok bi drugi rekli da ekspanzija desnog populizma nikako i ni u kom slučaju ne može biti pozitivna. Samo je jedno sigurno: na ovim izborima, jedino su ,,nezadovoljni“ postali potpuno zadovoljni.

Pročitajte više od Nikolića.

Ostavite komentar