At any rate, there is an effort to movie what is still, without trying to stop that which is moving too much.
Adolfo Natalini

U ,,globalno južnim zemljama“ koje direktno zavise od turističke industrije, dugoročno urbano planiranje nastaje kao odgovor na neplansku gradnju i posljedice sive ekonomije. Neplanska gradnja u ovim djelovima svijeta predstavlja istorijsko nasljeđe i široko je rasporastranjena praksa lokalnog stanovništva.

Dugoročno posmatrano ovaj pristup planiranju baziran na privatnim interesima u izgrađenoj sredini omogućava nam da uvidimo sve negativne aspekte ove prakse čiji je produkt preizgrađenost stambenih jedinica sezonskog karaktera, zapostavljena infrastruktura i nedostatak sadržaja od javnog interesa.

Analiza zatečenog stanja će nam otvoriti polja za alternativna rješenja prostornog planiranja. Skladno ovom kontekstu, ideja dugoročnog prostornog planiranja se mora posmatrati kroz prizmu zadovoljavanja ambicija lokalne zajednice i korporativnih investicionih planova čiji je cilj ekonomsko osnaživanje pojedinaca. Posmatrajući izgrađenu sredinu u ovom kontekstu potrebno je razmatrati dugotrajna rješenja koja će omogućiti progresivan i inkluzivan rast grada. Da bi se materijalizovala dugotrajna prostorna rješenja mora se izvršiti dekonstrikcija postojećih metoda rada i uvesti nove metode rada; obezbijediti da zastarele, naslijeđene metode planiranja izumru i otvoriti nova poglavlja za prostorni razvoj.

U pregovoru prve knjige Kapitala Karl Marks započinje diskusiju o kapitalističkoj proizvodnji razmatranjem termina robe. Dok Marksovo izlaganje počinje sa objašnjenejm kapitala njegovo istraživanje se fokusira na važnost rada i priznanje da je u stvarnosti radna snaga primarni aspekt u zatečenom socio-političkom poretku. Velika tradicija klasične njemačke filozofije, kojoj Marks pripada, zasniva se na izučavanju odnosa između načina ekspozicije ili reprezentacije Darstellung i istraživanja Forschung.

Mladi Hegelijanci koji su početkom devetnaestog vijeka usvojili Hegelovu misao, Ludvig Foerbah (Ludwig Feuerbach), David Fridrih Štraus (David Friedrich Strauss), Arnold Ruge (Arnold Ruge), Mozes Hese (Moses Hess), Hajnrih Hajne (Heinrich Heine) koriste ideju reprezentacije Darstellung kako bi uspejli da izokrenu idealističku perezentaciju svijeta i razviju temu stvarne, materijalne subjektivnosti. Na ovaj način njihov rad predstavlja prevazilaženje ideoloških postavki u društvu. Njihov rad teži da prevaziđe postulate strarog svijeta i postavi platformu za novi društveni poredak.

Pored važnosti reprezentacije mladi hegelijanci povezuju ideju istraživanja Forschung sa materijalnom subjektivnošću kako bi stvorili nove subjektivne kategorije. Ove kategorije predstavljaju postulate za nove stvarnosti. Ovaj metod istraživanja predstavlja osnovu Marksove metode izučavanja socio-političkih postavki u društvu. Njegovo istraživanje rada i materijalne zavisnosti ne samo da predstavlja kritičku analizu društva već nas uvodi u novu realnost koja se zasniva na materijalnoj subjektivnosti.

Po uzoru na mlade hegelijance na sličan način moramo da pristupimo cilju dugoročnog prostornog planiranja u globalno južnim zemljama. Kako bismo uspostavili novi poredak moramo sprovesti studiju reprezentacije Darstellung nasljeđa autokratskog modela planiranja prostora koji je građanima nanio značajnu kulturološku i socijalnu štetu. Takođe je od važnosti da se izvrši detaljno istraživanje Forschung pojedinih društvenih grupacija kako bi se osiguralo da novi model planiranja služi socio-političkom osnaživanju svih građana.

Rezultat ovog pristupa planiranja su rješenja koja stimulišu civilnu odgovornost za unapređenje naselja, ulica, stambenih objekata i kulturno-istorijskih znamenitosti grada. Da bi se postigao ovaj rezultat neophodno je promovisati nestajanje autokratskog modela planiranja prostora (a skinless urban planning). Cilj ovog metoda ogoljavanja planiranja je formiranje sistema koji se zasniva na prihvatanju spoljnih uticaja na planiranje koji su kompatabilni sa unutrašnjim interesnim konfliktima između različitih društvenih grupacija.

Ovaj vid planiranja reflektuje unutrašnje socio-političke težnje svih građana koji aktivno utiču na razvoj izgrađene sredine. Primjer ovog pristupa je participativno prostorno planiranje. Participacija omogućava aktivaciju svih građana bez obzira na njihovo porijeklo i identitet, da u saradnji sa institucijama upravljanju javnim prostorima. Ovaj metod planiranja predstavlja presedan za jačanje civilnog društva.

Kao metod osnaživanja i jačanja građanskog prava na uređenje javnih površina ovaj pristup je primjer direkne demokratije. Participacija građanja pri odlučivanju o izradi prostornih planova ima za cilj da poboljša urbani karakter grada, a da pri tome ne ugrozi postojeću dinamiku razvoja urbane sredine. Na ovaj način građani dobijaju veće pravo da unaprijede svoja naselja i gradove što stvara platformu za planiranje i sprovođenje relevantnih politika, jačanje zajedničkih akcija putem inicijativa javnog zagovaranja, kao i povećanje nivoa svijesti i informisanosti opšte i stručne javnosti o pravima građana u oblasti prostornog planiranja. Sličan oblik urbanog aktivizma već postoji u zapadnim i sjevernim evropskim metropolama i predstavlja inovativnu praksu planiranja gradskog razvoja.

Vrijeme je da se gradovi iz južnog regiona pridruže grupi evropskih metropola koje se pridržavaju participativnih postulata prostornog planiranja.

O autoru:

Goran Ivo Marinović je docent na Odeljenju za arhitekturu Keimjung Univerziteta u Daeguu, Južna Koreja. Suosnivač je i predsedavajući upravnog odbora Budva 2020, nevladine organizacije osnovane 2016. godine. Goran Ivo je svoju doktorsku tezu (,,The scope of prolonged responsibility of the architect in incremental housing: two Chilean case studies” ) odbranio avgusta 2016. godine na Seul državnom univerzitetu u Južnoj Koreji. Njegovo trenutno istraživanje jeste studija o inkluzivnom stanovanju u Čileu.

PODELI
Prethodni članakFilip Mikanović, koordinator projektnog tima Centra u organizaciji projekta BIMUN 2018
Sledeći članakJedan pojas, jedan put – buđenje zmaja
CMJP
Centar za međunarodnu javnu politiku је nevladino i neprofitno udruženje čiji je prvobitni cilj da podstiče i unapređuje međunarodnu saradnju u oblastima spoljne politike, diplomatije, privrede, obrazovanja i kulture. Centar ima za cilj da podstiče saradnju sa unutrašnjim, političkim i državnim subjektima kao i sa odgovarajućim institucijama iz inostranstva. Između ostalog centar će proučavati međunarodne političke procese kao i položaj Srbije u istim.

Ostavite komentar