Nafta je kroz istoriju imala uticaj na sudbine mnogobrojnih država i naftnih regiona. Njeno otkriće izazvalo bi ubrzani privredni i ekonomski razvoj. Možda najbolji primjer kako je nafta promjenila sudbinu neke države u pozitivnom smislu je primjer „države usamljene zvijezde“ tj. američke savezne države Teksas.
Savezna država Teksas skoro dva vijeka hrani američku ekonomiju i privredu. U početku je za to bila zaslužna poljoprivreda ove savezne države, a kasnije naftna industrija. Teksas je danas sa preko 27 miliona stanovnika druga savezna država u SAD, odmah iza Kalifornije, a po veličini je odmah iza Aljaske. Koliko prostranstvo zauzima ova država, govori činjenica da ima teritoriju veću nego Francuska ili Ukrajina. Godišnji bruto proizvod (BDP) države Teksas je veći od zemalja kao što su Španija i Kanada.
Teksas je nakon odvajanja od Meksika, 1836. godine, bio skoro deset godina nezavizna država, da bi se 1845. godine priključio Sjedinjenim Američkim Državama. Upravo zbog ove proživljene nezavisnosti, na zastavi države Teksas nalazi se samo jedna zvijezda. Zbog ove jedne zvijezde na zastavi, Teksas se oslovljava i kao „država usamljene zvijezde“. Tokom druge polovine 19. vijeka, Teksas je bio pretežno seljačka država sa veoma razvijenom poljoprivredom, naročito jednom njenom granom, govedarstvom.
Nakon što je postao savezna država, Teksas je odmah počeo da hrani američku privredu. Tu se nalazio centar američkog govedarstva, a država je postala veoma poznata po kvalitetnoj govedini. Teksaška goveda su neodvojiva od njenih čuvara, popularnih kauboja, koji su uvijek bili jedni od zaštitnih znakova ove države. Njihovo ime je upavo i pristeklo iz engleske rječi za krave (cows). Međutim, prekretnica za buduću sudbinu i dalji razvoj ove države desila se početkom 20. vijeka, kada je otkrivena nafta.
Iako su SAD bile mjesto nastanka naftne industrije i moderne eksploatacije nafte, Teksas je skoro pola vijeka kasnio u razvoju ove industrijske grane. Naftna industrija krenula je u svoj razvoj iz savezne države Pensilvanije, a dalje se širila na Ohajo i Virdžiniju. Dok je ovim državama dominirao Rokfelerov Standard Oil Trust, a SAD proizvodile skoro 85 odsto svjetske nafte, u Teksasu proizvodnja još nije bila zaživila. Kako je naftna industrija rasla, tako se proizvodnja polako pomjerala jugozapadno, prije svega ka Kaliforniji, Kanzasu i Koloradu, ali najveći uspjeh naftna industrija ostvariće u Teksasu i Oklahomi.
U prvim godinama 20. vijeka Teksas i Oklahoma postaju područja od velike važnosti, pošto se otkrivaju brojna naftna polja. Otkriće nafte promjeniće privrede ovih država i one će za veoma kratko vrijeme postati jedne od vodećih saveznih država, ali u isto vrijeme i vodeća područja po proizvodnji nafte na svjetu. Za državu Teksas presudni dan je bio 10. januar 1901. godine, kada je otkriveno naftno polje „Spindletop“ (Vretensati vrh). Skoro pune dvije godine, kapetan Entoni Lukas u pješčanom području Bimonta, uzalud je bušio tražeći naftu.
Međutim, upravo je ovaj čovjek, koji je bio kapetan u austrougarskoj mornarici, a iskustvo stekao u rudnicima soli u Luizijani, najzaslužniji za otkriće nafte u Teksasu. Po nekim izvorima, kapetan Entoni Lukas navodno je bio porjeklom iz Crne Gore, a njegovo pravo prezime bilo je Lukić, dok je po drugim izvorima, navodno, bio porjeklom iz Dalmacije.Taman kada se mislilo da Lukas nije uspio, jer nije pronašao naftu, a stigao je do dubine od preko 150 m, početkom januara 1901. godine iz dubine je izbio ogromni mlaz sirove nafte, crnog mulja. Skoro svakoga dana iz bušotine je izlazilo preko 80.000 barela nafte. U to vrijeme, to je bilo najveće nalazište nafte otkriveno na svjetu. Ova bušotina promjeniće istoriju Teksasa, a ovo otkriće dovešće do groznice za „crnim zlatom“.
Broj stanovnika Bimonta porastao je sa 10.000 na 50.000 za samo nekoliko mjeseci, a broj bušotina do kraja godine na tom području porastao je na preko 200. Naftna erupcija bila je odgovorna za stvaranje ogromnog broja naftnih kompanija, od kojih su neke postale svjetski giganti u naftnoj industriji. Godine 1902. grupa manjih naftaša osnovala je Texas Oil Company ili Texaco, a nekoliko godina kasnije osnovana je Gulf Oil Company, koja je bila u vlasništvu poznate porodice Melon.
U to vrijeme, glavna pretpostavka za bušenje nafte bila je teorija o tome da je potrebno naći određene geološke formacije koje bi mogle ukazivati na postojanje nafte. Hemijske reakcije koje su se odigravale duboko ispod površine zemlje, dovele su do toga da se na površini stvaraju određene formacije stijena koje su bile posebnog oblika, pa se na osnovu njih moglo zaključiti da na tom području ima nafte. Bilo je potrebno samo duboko bušiti da bi nafta izbila na površinu. Sva naftna polja u prvim godinama 20. vijeka po američkim saveznim državama otkrivena su na ovaj način, naročito u Oklahomi i Teksasu.
Međutim, tokom druge decenije 20. vijeka poznati istraživač nafte Everet Li Degolje osmislio je novu tehniku vađenja nafte. Ideja je bila vrlo prosta: staviti male količine eksploziva pod zemlju, koje će dalje izazvati energetske talase koji će pomjeriti stjene i tako dopustiti nafti da pod velikim pritiskom izbije na površinu. Potvrda ove teorije bilo je otkrivanje velikog naftnog polja „Seminol“ u Oklahomi 1920. godine.
Nova medota za eksploataciju nafte izazvala je još jednu groznicu za „crnim zlatom“, pa su se mnogi ljudi odlučili da okušaju sreću. Upravo će se, početkom 1930-ih, nakon Velike ekonomske krize koja je doprinjela padu cijene nafte, na osnovu De Goljeove teorije i tehnike, otkriti nova naftna polja. Ta otkrića neće naići na oduševljenje velikih naftnih kompanija, koje su već tada bile članice naftnog kartela „Sedam sestara“, ali će ta nova otkrića spasiti naftnu industriju Teksasa i doprinijeti povećanju cijene nafte, nakon godina stagniranja.
Nezavisni naftaš Kolumbo Merion Džojner, zvani „tata“ Džojner („Dad“ Joiner) će 1930. godine u istočnom Teksasu, između gradova Overtauna i Hendersona, u svojoj 70. godini, otkriti naftno polje sa najvećim procjenjenim rezervama do tada u svjetu. Nijedan drugi naziv za to naftno polje nije bio prikladniji od „crni div“. Ovaj pronalazak će omogućiti Teksasu da ostane tokom narednih nekoliko decenija vodeće svjetsko područje po proizvodnji nafte, proizvodeći preko 900.000 barela nafte dnevno. Godine 1931. cjelokupna proizvodnja SAD bila je 2,5 miliona barela dnevno, a svjetska oko 3,5 miliona.
Nakon dolaska na vlast predsednika F. D. Ruzvelta, zahvaljujući njegovoj novoj politici, poznatoj kao „New Deal“, stanje u američkoj privredi se počelo popravljati. Samim tim i stanje u američkoj naftnoj industriji, koja će postati jedan od nosilaca američke privrede. Zajedno sa manjim naftašima, Ruzvelt je uspio da spasi naftnu industriju i održi cijenu nafte kako mali proizvođači ne bi bili ugušeni od manjih uvoznih cijena svjetske nafte. Čak su i same savezne države, vodeće po proizvodnji nafte, donosile svoje propise kako bi zaštitile svoju proizvodnju. Tih godina, u državi Teksas, donet je zakon koji je bio krajnje neobičan.
Po slovu zakona, Teksaška komisija za željeznice (Texas Railroad Commission) imala je pravo da odredi maksimalne kvote za sve proizvođače nafte kako na tržište ne bi dospjele ogromne količine nafte koje bi oborile cijenu. Zbog toga se cijena nafte nakon krize polako oporavljala. U Teksasu se neprekidno odvijala borba između dvije grupe naftnih kompanija. Sa jedne strane bile su međunarodne kompanije koje su imale koncesije širom svijeta, a sa druge male nezavisne kompanije koje su poslovale samo unutar SAD. Međutim, ova borba nije imala puno uticaja na cijenu nafte, jer čim se radilo o tome da se održi cijena, obje grupe su harmonijski sarađivale, budući da je veća cijena odgovarala i jednoj i drugoj grupi.
Nafta je kao strateški resures imala veliki uticaj na kreiranje američke politike, kako spoljne tako i unutrašnje. Međutim, naftna industrija nije imala samo tako važnu ulogu zbog položaja unutar američke privrede, već i zbog veoma moćnog naftnog lobija koji je uticao na kreiranje američke politike. Upravo je država Teksas, kao vodeća savezna država imala najviše uticaja na kreiranje američke naftne politike. Dosta članova američke administracije bilo je povezano sa naftnom inudstrijom, ne samo manji službenici, nego često i visoki zvaničnici SAD, čak i predsednici, koji su imali i sopstvene naftne kompanije.
Američki predsednik u toku 50-ih godina, general i ratni heroj, Dvajt Ajzenhauer, rođen je u državi Teksas i bio je usko povezan sa teksaškim naftašima, koji su čak finansirali i lobirali da Ajzenhauer, kao njihov čovjek, pobjedi na izborima. Čitava njegova administracija bila je usko povezana za naftnim kompanijama koje su imale veoma jak uticaj na kreiranje američke spoljne politike prema nekim regionima svjeta.
Džon Foster Dals koji je bio ministar spoljnih poslova u to vrijeme i zaslužan za mnoge događaje u svjetu početkom 50-ih, na to mjesto došao je iz Upravnog odbora kompanije Exxon. Nakon ubistva Kenedija, upravo u Teksasu, predsednik SAD postao je Lindon Džonson, koji je dolazio iz Teksasa. Bitno je istaći da su naftni milioneri svoj neoporezovani dobitak često ulagali u medije preko kojih su reklamirali svoje proizvode, ali u isto vrijeme to su koristili za upravljanje javnim mjenjem. Gotovo cjelokupna štampa države Teksas bila je po kontrolom naftaša. Kako je to zapisao novinar i publicista Joakim Džozetin „Nafta vlada politikom Teksasa. Nafta korumpira Teksas, a Teksas korumpira SAD“.
Država Teksas je i u drugoj polovini 20. vijeka i dalje bila najveći proizvođač nafte u SAD, uprkos nekim zabranama o maksimalnim proizvedenim količinama koje je usvojila Komisija. Ova savezna država proizvodila je nafte skoro koliko sve druge savezne države zajedno. Teksas je već tokom 60-ih, eksploatisao i proizvodio preko milijardu barela nafte godišnje, što je bilo skoro polovina ukupne američke proizvodnje, a skoro za četvrtinu više od Kalifornije, koja je bila druga savezna država po proizvodnji nafte u to vrijeme. Upravo od tada sintagma „As Texas goes, so goes the nation“ iliti „Kako ide Teksas tako ide i nacija“ sve više počinje da se koristi. Brojni su novinski i publicistički članci i knjige pod ovim naslovom sa pravom pokušavali da objasne uticaj koji Teksas ima na američku politiku i privredu.
U državi kauboja i poznate govedine nafta je postala neka vrsta životnog stila, veoma moćno sredstvo od koga može da se obogati ali i osiromaši. Po pričama, u ovoj državi postojale su samo dvije kletve: komunizam i porezi. U Teksasu nije bilo poreza na prihod i svi su bili vlasnici svoje zemlje i resursa koji se na njoj nalaze. U ovom periodu, u Teksasu je bilo aktivno preko 100.000 hiljada naftnih polja i izvora, dok je u Mekisčkom zalivu, u to vrijeme, funkcionisalo tek nešto više od 1.000 naftnih platformi.
Naftne kompanije u Teksasu su najčešće bile u porodičnom vlasništvu, od kojih su neke porodice, upravo zbog nafte, postale veoma moćne. Porast cijene nafte zbog naftnih šokova tokom 70-ih, u potpunosti je odgovarao proizvođačima nafte u Teksasu. Prihodi od prodaje su enormno porasli, a Teksas je nezadrživo gazio naprijed sa ciljem da postane što razvijenija država u privrednom i ekonomskom smislu.
Teksas je dom i porodice Buš, koja potiče iz Midlenda, a u kojoj su nafta i politika vrlo povezane. Preskot Buš, obogatio se dok je bio senator i bankar, sredinom 20. vijeka, a i svom sinu Džordžu savjetovao je da se bavi biznisom i politikom. Ovaj ga je poslušao, pa je osnovao porodičnu naftnu kompaniju, od koje se još više obogatio. Kasnije je ušao u politiku i postao predsednik SAD, upravo pred kraj Hladnog rata. Da stvar bude još zanimljivija, i njegov sin postaće predsednik države desetak godina nakon njegovog odlaska, a sada je njegov unuk Džon Preskot takođe postao političar. Vidimo da je Teksas od otkrića nafte konstatno bio u središtu glavne komande koja je oblikovala američku politiku.
Iako su i u drugim saveznim državama otkrivene velike naftne rezerve, poput Aljaske ili Novog Meksika, Teksas je i dalje bio neprikosnoven. Godine 2010. proizvodnja nafte u Teksasu bila je preko 1,2 milijarde barela godišnje, što je bilo skoro 35 odsto ukupne američke proizvodnje. Taman kada se mislilo da će Teksas početi da posustaje u naftnoj proizvodnji sudbina mu se ponovo nasmješila. Nakon otkrića ogromnih rezervi nafte i gasa u Dakoti i Montani počektom druge decenije ovoga milenijuma, smatralo se da će Teksas polako početi da gubi primat.
Međutim, 2016. godine, kao grom iz vedra neba, dolazi vijest od Američkog geološkog instituta da su na području Midlenda pronađene ogromne rezerve nafte koje su procjenjene na preko 20 milijardi barela. U Teksasu je rođena i nova tehnologija eksploatacije nafte iz škriljaca, a da stvar bude još povoljnija po Teksas, ispod njegovog tla su i najveća nalazišta u SAD. Iako je eksploatacija nafte iz škriljaca veoma skupa ona je, zajedno sa novootkrivenim naftnim rezervama, omogućila Teksasu da zadrži visok nivo proizvodnje, a samim tim i Sjedinjenim Državama da dostignu najveći nivo prizvodnje u svojoj istoriji – preko 12 miliona barela dnevno.
Proizvodnja nafte u SAD je, za razliku od Bliskog istoka, vrlo skupa, i to je oduvjek bilo tako. Teže ju je eksploatisati zbog veće dubine na kojoj se nalazi. Ovo su svi američki političari znali, pa su imali dužnost štititi svoje naftne kompanije, naročito one manje. Jednačina je bila vrlo jednostavna – odsustvo propisa o zaštiti životne sredine, visoka cijena i zaštita od svjetske konkurencije i američka nafta će donijeti profit. Svi američki predsednici su ovo znali, a sa druge strane mnogi naftaši finansirali su kampanje skoro svim američkim predsednicima.
Teksas je tokom čitave istorije kao savezna država oduvjek bio u centru pažnje. Možemo slobodno reći da je tu rođeno trvdo jezgro američke nacije, koje su potomci britanskih i njemačkih kolonista zacementirali tokom Drugog svjetskog rata. U Teksasu je sjedište NASA-e, tu su gradovi poput Dalasa i Hjustona, kao i jedne od najvećih rafinerija na svjetu. Teksas je, pored kauboja, govedine i nafte, u zadnje vrijeme posto poznat i po veoma razijenom IT sektoru i smatra se za jednog od lidera infromatičke revolucije.
Pored ovoga, Teksas je zbog blizine Meksika veoma naseljen Latinoamerikancima. Ovdje su veliki kulturni i antroplološki sudari. Bjelci, potomci Evropljana, već neko vrijeme nisu apsolutna većina, jer ih ima oko 45 odsto, a sa druge strane Latinoamerikanaca ima skoro 37 odsto. Smatra se da će do 2050. godine Latinoamerikanci postati apsolutna većina u Teksasu, a da će ih u SAD biti skoro 100 miliona. Zbog toga ćemo za kraj, da budemo korektni, navesti poznatu sintagmu na španskom jeziku – „Come va Texas, asi va la nacion“.
Autor: Jovo Ilić, master politikolog za ekološku politiku
Naslovna fotografija: Benjamin Lowy/Getty Images
Šesti deo feljtona o nafti pročitajte ovde.
