Republiku Hrvatsku krajem ove godine očekuju predsednički izbori koji će, čini se, biti više nego ikada zanimljiviji. Predizborna trka za Pantovčak uveliko traje, a na političkom horizontu su se iskristalisala tri imena – aktuelna predsednica Kolinda Grabar Kitarović, Zoran Milanović i Miroslav Škoro. Upravo među pomenutim kandidatima treba tražiti novog, petog po redu, hrvatskog predsednika. O tome da li će Hrvatska dobiti novog predsednika ili odlučiti da ponovo ukaže poverenje Kolindi Grabar Kitarović, ali i odnosima dve zemlje i položaju srpskog naroda u Hrvatskoj, razgovarali smo sa gospodinom Ivom Josipovićem, bivšim hrvatskim predsednikom (2010-2015) i gostujućim profesorom na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu.
Gospodine Josipoviću, Hrvatsku, kao što znamo, uskoro očekuju predsednički izbori. Kakva je atmosfera u javnosti povodom toga i koje su, po Vama, glavne teme na kojima će predsednički kandidati „ukrstiti koplja“?
U javnosti su se, kao kandidati koji imaju izgleda pobijediti, izdvojili dosadašnja predsjednica Grabar Kitarović, Zoran Milanović i Miroslav Škoro. Ankete im tim redom daju izglede za izbor. Na žalost, dosadašnja predizborna kampanja nije donijela neke ozbiljne teme, eventualno moguće promjene Ustava i predsjedničkih ovlašćenja. Za sada, kampanja se svodi na dosjetke, međusobna podbadanja i rasprave o istorijskim temama. Ipak, očekujem da će se nakon otvaranja službene kampanje, rasprava koncentrisati na teme vezane uz ovlašćenja predsjednika Republike, prije svega na spoljnu i obrambenu politiku te na važna svjetonazorska pitanja oko kojih se danas sukobljavaju desnica i ljevica, ne samo u Hrvatskoj.
Kako komentarišete povratak nekadašnjeg premijera Zorana Milanovića na hrvatsku političku scenu i ima li Socijaldemokratska partija šansu za povratak na vlast i odgovor na desnicu?
Milanović je odabran za kandidata SDP-a, istina bez unutarstrančkih izbora, ali kao osoba koja ima značajno iskustvo u politici. Mislim da po svom obrazovanju i političkim stavovima znatno nadmašuje sadašnju predsjednicu čiji su mandat obilježile skandalozne izjave, ali i ponašanje, te njen doprinos rastu nacionalizma i otklonu od antifašizma. Ali, sve to nije jemstvo za pobjedu. SDP se oporavlja od vrlo ozbiljne krize u kojoj se našao nakon što je izgubio parlamentarne izbore. Sigurno, za uspjeh će trebati puno napornog rada. Lično, vjerujem u socijaldemokratiju. Mislim da uz sve skandale i promašaje desne vlasti, SDP ima ozbiljne izglede.
Miroslav Škoro je poznati hrvatski pevač i tek odnedavno mladi političar. Ima li on mogućnost i kapacitet da, iako lišen ozbiljne stranačke infrastrukture, sruši hrvatski bedem koji tradicionalno čine dve stranke, HDZ i SDP?
Škoro nije baš novajlija u politici. Sjetimo se, bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, diplomata, društveno angažovan. Da, infrastruktura mu je sigurno problem. Ali, ankete pokazuju da je ozbiljan kandidat. Autogolovi koje predsjednica skoro svakodnevno postiže otvaraju mu značajan prostor za uspjeh.
Kako biste ocenili dosadašnji mandat Kolinde Grabar Kitarović i kako komentarišete to što ste Vi, kao predsednik Republike pred izbore imali duplo veći rejting od aktuelne predsednice?
Mislim da je mandat Grabar Kitarović bio prilično neuspješan. Nema nijednog značajnijeg uspjeha koji bi ostavila iza sebe. Nasuprot tome, često je sramotila i sebe i državu. Štetila je našim odnosima sa susjedima, podsticala nacionalizam i učinila snažan otklon od antifašizma, često govoreći na tragu ustašofilije koja je sve izraženija. To što sam imao izrazito viši rejting kroz cijeli mandat, rezultat je onoga šta sam i kako radio. Podsjetiću, u mom mandatu Hrvatska je ušla u EU, bila je ojačala borba protiv korupcije, a odnosi sa susjedima bili su nemjerljivo bolji od sadašnjih. Ali sve to, posebno ne rejting, vidjeli smo, nije bilo dovoljno za pobjedu. Stranačka infrastruktura HDZ-a donijela je Grabar Kitarovićevoj prevagu.
Dobri odnosi Srbije i Hrvatske su preduslov za stabilnost na Balkanu, a oni, kao što vidimo, često izostaju. Kako ocenjujete trenutne odnose dveju zemalja i možete li povući paralelu sa odnosima dok ste Vi bili predsednik?
Mislim da su odnosi dvije zemlje veoma loši, puno lošiji nego u vrijeme kada smo Tadić i ja bili predsjednici. Uveliko smo bili otoplili odnose. Nismo riješili sva otvorena pitanja, ali je klima bila sasvim drugačija. Osim toga, u Hrvatskoj tada nije bilo izraženije ustašofilije, a u Srbiji četnikofilije. Mislim da je u obje zemlje otklon od antifašizma i rehabilitacija pronacističkih, izdajničkih i zločinačkih pokreta donijela puno lošega, ne samo u međudržavnim odnosima, nego i na unutrašnjem planu.
Kako gledate na šanse Srbije da postane punopravna članica Evropske unije i kakvu ulogu ima ili treba da ima Hrvatska u tom procesu?
Lično, volio bih da sve zemlje jugoistoka Evrope, posebno zemlje nastale iz bivše Jugoslavije uđu što prije u EU. To bi, smatram, definitivno osiguralo mir, ojačalo naše ekonomije i saradnju na svim područjima. Hrvatska bi, naravno, trebala poduprijeti svoje susjede na evropskom putu. Ali o evropskoj budućnosti svaka zemlja prije svega odlučuje sama, spremnošću i sposobnošću da udovolji pravnim, ekonomskim i političkim kriterijumima.
Nažalost, čini mi se da proces proširenja neće ići ni brzo, ni lako. Ponavljam, od same Srbije i njene spremnosti na reforme će zavisiti trajanje tog procesa. Naravno, tu su i osjetljiva politička i pravna pitanja, poput uređenja odnosa s Kosovom, borba protiv korupcije i organizovanog kriminala, te reforme u upravi, pravosuđu i ekonomskoj sferi.
Kako komentarišete zvaničan stav rukovodstva Republike Hrvatske prema hrvatskom članu i predsedavajućem Predsedništva BiH Željku Komšiću?
Mislim da je pogrešno legalno izabranog člana Predsjedništva druge države omalovažavati i odricati mu legitimitet. Osim toga, izborni sistem je unutrašnje pitanje BiH. Činjenica da je hrvatski narod u BiH u velikoj većini nezadovoljan tim sistemom ne mijenja tu činjenicu.
Za kraj iako i ne najmanje bitno. Naprotiv. Svedoci smo sve većeg antisrpskog sentimenta u Hrvatskoj i brojnih napada na preostale Srbe u Hrvatskoj koji su neretko praćeni i ustaškim obeležjima. Kako gledate sve veću radikalizaciju hrvatskog društva koja ozbiljno narušava odnose sa Srbijom, ali i osnovne vrednosti ljudskih prava? Postaje li etnototalitarizam svakodnevice obeležje hrvatske politike?
Sramotni su i žalosni napadi na Srbe koji su zadnje vrijeme zaista učestali, grubi i predstavljaju kršenje ljudskih prava. Nesumnjiv je rast nacionalizma, posebno kada je riječ o hrvatsko-srpskim odnosima. Za to nema i ne smije biti nikakvog opravdanja. Vjerovatno ste primijetili da sam jedan od glasnih kritičara rasta nacionalizma, ali i ustašofilije u Hrvatskoj.
Ali, vaše pitanje zaobilazi i komplementarni rast nacionalizma u Srbiji. Kritičan sam i prema tome kako Srbija tretira Hrvate, a i kako se odnosi prema antifašizmu. Prava Srba u Hrvatskoj su, barem po slovu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, ispred onih koje Hrvati imaju u Srbiji. Primjera radi, Hrvati u Srbiji, za razliku od Srba u Hrvatskoj, nemaju zajamčen broj parlamentaraca. U Hrvatskoj imamo paradoks. Nesumnjivo, raste nacionalizam i netrpeljivost prema Srbima, raste i ustašofilski sentiment. Da, za to u dobroj mjeri snosi odgovornost Vlada. A tu Vladu, umjesto da zbog toga bude protiv nje, i rukama i nogama podupire SDSS, vodeća stranka Srba u Hrvatskoj. SDSS održava ovu Vladu i jeste dio vlasti. Zato je SDSS saučesnik za ovakvo stanje u Hrvatskoj.
Etnototalitarizam i etnobiznis u politici, obilježja su političke scene u Hrvatskoj, ali i u Srbiji. Bolji odnosi među državama i dobra pozicija manjinskih zajednica traže dogovor o jednakoj i punoj zaštiti manjina te prestanak zloupotrebe nacionalizma i međunacionalnih i međudržavnih odnosa za unutarpolitičke potrebe. I to vrijedi za obje države.
Razgovor sa gospodinom Ivom Josipovićem vodio je Danilo Savić, član Centra za međunarodnu javnu politiku.
Naslovna fotografija: Snimak ekrana/Jutjub/N1
Pročitajte šta je o gospodinu Josipoviću imao da kaže profesor Dejan Jović.
