Drevna čuda sveta: šta je od njih ostalo do danas

Pre više od dve hiljade godina, putnici širom Sredozemlja ostajali su bez daha pred građevinama kakve svet nikada ranije nije video. Sedam svetskih čuda činila su listu najimpresivnijih tvorevina ljudskih ruku u antičkom dobu. Svaka od tih struktura bila je dokaz neverovatne moći i ambicije drevne civilizacije koja ju je podigla.

Ta remek-dela antike raspoređena su na prostoru od Egipta do današnje Turske i Grčke. Velika piramida u Gizi, Viseći vrtovi Vavilona, Artemidin hram u Efesu — svako od tih imena nosi težinu vekova. Antička arhitektura dostigla je vrhunac u tim zdanjima, a njihova slava nadživela je i same graditelje.

Od svih sedam, samo jedno čudo stoji i danas. Keopsova piramida u Gizi jedina je preživela razorna dejstva vremena, zemljotresa i ljudske ruke. Ostale istorijske građevine nestale su, ostavljajući za sobom ruševine, legende i brojna pitanja na koja nauka još traži odgovore.

Sedam svetskih čuda kroz istoriju

Lista sedam svetskih čuda jedan je od najpoznatijih spiskova u celokupnoj ljudskoj civilizaciji. Antički pisci su vekovima beležili monumentalne građevine koje su ih ostavljale bez daha. Grci su te građevine prvobitno nazivali „sedam znamenitosti“ (ta hepta theamata), a pojam „čuda sveta“ pojavio se tek u 16. veku.

Ko je sastavio originalnu listu čuda

Prvo pominjanje ideje o listi izuzetnih građevina vezuje se za Herodot, velikog grčkog istoričara iz 5. veka pre nove ere. On je svojim putovanjima prikupio zapise o monumentima koji su oduševljavali tadašnji svet.

Kalimah od Sirene, bibliotekar u čuvenoj Aleksandrijskoj biblioteci, napisao je delo pod nazivom „Kolekcija čuda po svetu“. Nažalost, ta knjiga je uništena zajedno sa bibliotekom. Grčki istoričari su temu nastavili da obrađuju tokom narednih vekova.

Prema istraživaču Rolandu Goocku, grčki pesnik Antipater iz Sidona sastavio je prvi popis čuda između 150. i 120. godine pre nove ere. Originalni spisak koji je preživeo dolazi iz pera autora Filon iz Vizantije, čije delo „Sedam čuda“ datira iz približno 225. godine pre nove ere.

Autor Period Doprinos
Herodot 5. vek p.n.e. Prvo pominjanje ideje o listi čuda
Kalimah od Sirene 3. vek p.n.e. Knjiga „Kolekcija čuda po svetu“
Filon iz Vizantije oko 225. p.n.e. Sačuvani spisak „Sedam čuda“
Antipater iz Sidona 150–120. p.n.e. Prvi poznati popis čuda u pesničkom obliku

Zašto baš broj sedam

Broj sedam nosio je duboko simbolično značenje u antičkom svetu. Grci su verovali da taj broj predstavlja savršenstvo i potpunost. Antički pisci su ga povezivali sa sedam poznatih nebeskih tela vidljivih golim okom.

Period nastanka liste

Konačna verzija liste oblikovala se tokom helenističkog perioda, između 3. i 2. veka pre nove ere. Grčki istoričari su u tom razdoblju sistematizovali znanja o najimpresivnijim građevinama poznatog sveta. Od svih tih čuda, samo jedno je preživelo do danas — Velika piramida u Gizi.

Velika piramida u Gizi – jedino sačuvano čudo

Od svih sedam čuda starog sveta, samo jedno stoji i danas. Keopsova piramida u Gizi prkosi vremenu već više od 4.500 godina. Ova monumentalna građevina predstavlja vrhunac drevnog egipatskog graditeljstva i privlači milione posetilaca svake godine.

Keopsova grobnica i njena konstrukcija

Faraon Keops naručio je izgradnju piramide oko 2560. godine pre nove ere. Radnici su koristili više od dva miliona kamenih blokova, od kojih svaki teži u proseku 2,5 tone. Prvobitna visina iznosila je oko 146 metara. To ju je činilo najvišom građevinom na svetu gotovo 4.000 godina.

Egipatske piramide imaju dugu tradiciju. Džoserova piramida, sagrađena oko 2650. p.n.e., smatra se prvom kraljevskom grobnicom tog tipa. Keopsova je tu tradiciju podigla na neslućeni nivo.

Značaj piramide kroz milenijume

Kompleks u Giza uključuje tri glavne strukture. Pored Keopsove, tu su Kefrenova piramida i Mikerinova piramida. Sfinga — najveći monolitski kip na svetu — čuva čitav kompleks. Ove građevine svedoče o moći faraonske dinastije.

Piramida Faraon Prvobitna visina Godina izgradnje (p.n.e.)
Keopsova piramida Keops (Kufu) 146 m oko 2560
Kefrenova piramida Kefren 136 m oko 2520
Mikerinova piramida Mikerin 65 m oko 2490

Današnje stanje i turistička poseta

Lokacija kod Kaira danas je jedna od najposećenijih turističkih destinacija na planeti. Godišnje više od 14 miliona turista dolazi da vidi egipatske piramide. Keopsova piramida danas meri oko 138 metara jer je izgubila vrh i deo obloge. Uprkos tome, njena veličina i dalje ostavlja bez daha svakog posetioca koji stane pred nju.

Viseći vrtovi Vavilona – misterija koja traje

Među svim čudima starog sveta, vavilonski vrtovi ostaju jedino čudo čije postojanje nauka ne može da potvrdi. Za razliku od Velike piramide u Gizi, koja i danas stoji, ovi vrtovi nisu ostavili nikakav pouzdan arheološki trag.

Prema predanju, kralj Nabukodonosor II sagradio je terasasti vrt između 605. i 562. godine pre nove ere. Razlog je bio ljubav prema supruzi Semiramida, koja je čeznula za bujnim zelenilom svoje rodne zemlje. Usred pustinjskog predela Mesopotamija je dobila zelenu oazu kakvu svet nikada pre toga nije video.

Grčki istoričar Diodor Siculus opisao je ovu građevinu kao složenu konstrukciju sa samozalivajućim sistemom. Bujno rastinje kaskadno se spuštalo niz terasasti vrtovi koji su se dizali do visine od preko 23 metra. Egzotično drveće, cveće i životinje činili su ovaj prostor živim rajem u srcu pustinje.

Zanimljivo je da Herodot, koji je detaljno opisao Vavilon, ne pominje vrtove. S druge strane, pisci poput Filona i Strabona tvrde da su postojali. Ova neslaganja izazivaju trajnu debatu među istoričarima.

  • Izgradnja: između 605. i 562. p.n.e.
  • Naručilac: Nabukodonosor II
  • Visina: preko 23 metra
  • Uništenje: zemljotres nakon 1. veka nove ere
Antički izvor Pominje vrtove Period života
Herodot Ne 484–425. p.n.e.
Diodor Siculus Da 90–30. p.n.e.
Strabon Da 64. p.n.e. – 24. n.e.
Filon Vizantijski Da 3. vek p.n.e.

Smatra se da su vavilonski vrtovi uništeni u snažnom zemljotresu posle 1. veka nove ere. Bez obzira na to da li su zaista postojali, njihova priča i dalje fascinira svet — baš kao što će i sudbina ostalih antičkih čuda, poput Kipа Zevsa u Olimpiji, pokazati koliko je vreme nemilosrdno prema ljudskim tvorevinama.

Kip Zevsa u Olimpiji i sudbina antičkih skulptura

Među svim čudima starog sveta, Zevsov kip predstavlja vrhunac antičke skulpture. Ova veličanstvena statua stajala je u svetilištu u Olimpiji — mestu koje je bilo kolevka drevnih Olimpijskih igara. Njen tvorac je bio najslavniji vajar antičke Grčke, čije je ime ostalo sinonim za umetničko savršenstvo.

Zevsov kip u Olimpiji

Fidijino remek-delo

Fidija je završio ovu kolosalnu statuu oko 435. godine pre nove ere. Kip je prikazivao boga Zevsa kako sedi na bogato ukrašenom prestolu, dosežući visinu od oko 12 metara. Tehnika izrade bila je hriselefantinska — zlato i slonovača činili su osnovne materijale. Zevsova koža bila je od slonovače, dok je odeća izrađena od kovanog zlata.

Fidija je pre toga radio na ukrašavanju Partenona u Atini, gde je stvorio monumentalnu statuu boginje Atine. Upravo mu je to iskustvo pomoglo da Zevsov kip učini jednim od najimpresivnijih dela starog sveta.

Hram u Olimpiji

Statua se nalazila u unutrašnjosti Zevsovog hrama u Olimpiji. Hram je bio centar verskog života za učesnike antičkih Olimpijskih igara. Kip je bio dizajniran da ulije strahopoštovanje svakom pokloniku koji bi zakoračio unutra.

Karakteristika Detalj
Visina kipa Oko 12 metara
Materijali Zlato i slonovača
Autor Fidija
Godina nastanka Oko 435. p.n.e.
Lokacija Olimpija, Grčka

Razlozi uništenja

Uspon hrišćanstva u Rimskom carstvu doveo je do zabrane Olimpijskih igara kao „paganskih obreda“ krajem 4. veka. Zevsov kip je prenet u Carigrad, gde je uništen u razornom požaru ili zemljotresu tokom 5. ili 6. veka nove ere. Od Fidijine veličanstvene skulpture nije ostao nijedan fizički trag — samo opisi antičkih pisaca poput Pausanije svedoče o njenoj lepoti.

Za razliku od Velike piramide u Gizi, ovaj monument nije preživeo vekove. Njegova sudbina ukazuje na krhkost umetničkih dela pred silama prirode i promenama civilizacija.

Artemidin hram u Efesu – veličanstvena građevina Male Azije

Među svim čudima antičkog sveta, malo koja građevina je izazivala toliko divljenja kao hram posvećen boginja Artemida u drevnom gradu Efes. Ovaj monumentalni objekat, smešten u srcu Mala Azija, predstavljao je vrhunac arhitektonskog umeća starih Grka. Antipater iz Sidona je o njemu zapisao: „Osim Olimpa, sunce još nikada nije videlo nešto što se može uporediti sa ovim.“

Arhitektura i dimenzije hrama

Izgradnja hrama započela je oko 550. godine pre nove ere. Projekat je finansirao kralj Knosos, a za glavnog arhitektu izabran je Grk Herosifron. Građevina je sadržala preko 120 mermernih stubova, od kojih je svaki bio visok oko 18 metara. Dimenzije hrama bile su impresivne:

Karakteristika Podatak
Godina izgradnje oko 550. p.n.e.
Arhitekta Herosifron
Broj stubova preko 120
Visina stubova oko 18 metara
Lokacija Efes, Mala Azija

Povezanost sa Aleksandrom Velikim

Hram je više puta rušen i obnavljan. Jednom prilikom ga je namerno zapalio čovek po imenu Herostrat, koji je želeo da postane slavan. Aleksandar Veliki je tokom svojih pohoda redovno boravio u Efesu. Grad mu je bio strateški važan za osvajanja širom Mala Azija.

Ostaci hrama danas

Sudbina ovog svetilišta posvećenog boginja Artemida bila je tragična. Vitezovi Svetog Jovana Malteškog su 1494. godine demontirali preostale delove. Koristili su materijal za izgradnju zamka u Bodrumu. Mermerni stubovi su rastavljeni i ugrađeni u nove zidove.

Na lokaciji kod Efesa danas se može videti tek poneki ostatak stuba. Jedno usamljeno postolje podseća posetioce na nekadašnju veličinu ove građevine. Uprkos tome, ovo mesto i dalje privlači hiljade turista koji žele da zamisle lepotu koju je Herosifron projektovao pre više od dva i po milenijuma.

Mauzolej u Halikarnasu i nastanak pojma mauzolej

U drevnom gradu Halikarnas, na jugozapadnoj obali Male Azije, podignut je jedan od najimpresivnijih spomenika antičkog sveta. Reč je o monumentalnoj grobnici koju je persijski satrap oblasti Karije poželeo da sagradi za sebe i svoju porodicu. Taj persijski satrap bio je kralj Mauzol, vladar koji je upravljao ovom oblašću od 377. do 353. godine pre nove ere.

Mauzolej u Halikarnasu grobnica kralja Mauzola

Kralj Mauzol je zajedno sa svojom suprugom Artemisija želeo da pretvori Halikarnas u grad bez premca. Kada je kralj preminuo 353. godine pre nove ere, Artemisija je preuzela vlast i posvetila se izgradnji grobnice dostojne velikog vladara. Radovi su završeni oko 351. godine pre nove ere.

Grobnica je bila visoka oko 45 metara i ukrašena skulpturama najpoznatijih grčkih vajara tog doba — Skopasa, Briaksisa, Leohara i Timoteja. Artemisija je umrla samo dve godine nakon svog supruga, a njen pepeo je položen u istu grobnicu. Upravo po imenu kralja Mauzola nastao je pojam „mauzolej“, koji se i danas koristi za monumentalne grobnice širom sveta.

Karakteristika Podatak
Godina izgradnje 351. p.n.e.
Visina oko 45 metara
Naručilac Artemisija II
Razlog uništenja Zemljotresi u srednjem veku
Današnja lokacija Bodrum, Turska

Serija zemljotresa srušila je mauzolej tokom srednjeg veka. Vitezovi Svetog Jovana Malteškog 1494. godine iskoristili su preostali materijal za izgradnju tvrđave u Bodrumu. Danas je Bodrum popularno tursko letovalište, a na mestu nekadašnje veličanstvene grobnice nalaze se skromni ostaci i mali muzej. Baš kao što je Artemidin hram u Efesu ostavio trag u kulturi Male Azije, mauzolej u Halikarnasu zauvek je ostavio trag u samom jeziku.

Kolos sa Rodosa – inspiracija kroz vekove

Među svim drevnim čudima sveta, malo koje je ostavilo tako snažan utisak na kasniju civilizaciju kao ogromna bronzana statua koja je nadgledala luku ostrva Rodos. Ovaj kolosalni kip predstavljao je Helios — bog sunca koga su stanovnici ostrva duboko poštovali. Izgradnja je trajala dvanaest godina, od 292. do 280. p.n.e.

Bronzani div luke Rodos

Kip je nastao nakon neuspešne opsade koju je predvodio Demetrije 304. p.n.e. Kada je njegova vojska poražena, stanovnici Rodosa prodali su napuštenu opsadnu opremu za 300 talenata — iznos koji je odgovarao vrednosti od oko 360 miliona američkih dolara. Tim novcem finansirali su izgradnju monumentalne skulpture. Plinije Stariji zabeležio je da su prsti Kolosa bili veći od većine statua tog doba.

Kratkovečnost monumenta

Uprkos veličanstvenoj pojavi, bronzana statua stajala je samo 56 godina. Razorni zemljotres 226. p.n.e. srušio ju je u more. Stanovnici Rodosa nisu ponovo podigli kip, jer im je Delfijsko proročište to navodno zabranilo.

Sudbina ostataka

Ruševine su ležale na mestu pada skoro devet vekova. Oko 654. godine n.e., jedan trgovac iz Edese otkupio je bronzane ostatke. Prema zapisima, bilo je potrebno čak 900 kamila da se materijal transportuje radi topljenja.

Inspiracija Kolosa seže daleko u budućnost — Kip slobode u Njujorku direktno se oslanja na ideju te antičke skulpture.

Karakteristika Kolos sa Rodosa Kip slobode
Visina 33 metra 46 metara (bez postolja)
Materijal Bronza i gvožđe Bakar i čelik
Godina izgradnje 280. p.n.e. 1886. n.e.
Predstavlja Helios — bog sunca Libertas — boginja slobode
Lokacija Luka Rodos, Grčka Njujorška luka, SAD
Trenutno stanje Uništen (226. p.n.e.) Sačuvan i aktivan

Aleksandrijski svetionik Faros

Na malom ostrvu Faros, povezanom nasipom sa kopnom, izdizala se jedna od najimpresivnijih građevina antičkog sveta. Oko 280. godine pre nove ere, svetionik u Aleksandriji počeo je da služi kao vodič brodovima koji su plovili Sredozemljem. Naručio ga je Ptolomej I Soter, osnivač ptolemejske dinastije u Egiptu.

Visina ove građevine iznosila je između 100 i 134 metra, što ga je činilo drugom najvišom strukturom starog sveta — odmah iza piramida u Gizi. Svetlost se proizvodila pomoću ogledala koje je odbijalo sunčeve zrake tokom dana. Noću je vatra preuzimala tu ulogu. Brodovi su taj far mogli da uoče sa udaljenosti od čak 56 kilometara.

Navigacija u antičkom svetu zavisila je od ovakvih orijentira. Svetionik je vekovima bio ključna tačka za bezbedno uplovljavanje u luku Aleksandrije, jednu od najprometnijih luka Mediterana.

Zanimljivo je da reč „far“ u srpskom, francuskom, italijanskom i mnogim drugim jezicima vodi poreklo upravo od imena ostrva Faros. Taj lingvistički trag svedoči o ogromnom uticaju ove građevine na celokupnu pomorsku kulturu.

Karakteristika Podatak
Lokacija Ostrvo Faros, Aleksandrija, Egipat
Godina izgradnje Oko 280. p.n.e.
Naručilac Ptolomej I Soter
Visina 100–134 metra
Domet svetlosti Do 56 kilometara
Oblik konstrukcije Četvrtasta osnova, ovalni vrh
Uzrok uništenja Serija zemljotresa (12–15. vek)
Ostaci Pronađeni na morskom dnu kod Aleksandrije

Niz razornih zemljotresa između 12. i 15. veka postepeno je uništio ovu građevinu. Početkom 15. veka, svetionik je potpuno nestao sa lica zemlje. Njegovi ostaci otkriveni su na dnu mora u blizini Aleksandrije, gde ih podvodna arheologija i danas istražuje.

Arheološka istraživanja i savremena otkrića

Vekovima su drevna čuda sveta bila obavijena velom tajne. Danas nauka pruža odgovore na pitanja koja su mučila generacije istraživača. Arheološka otkrića u poslednjih nekoliko decenija drastično su promenila naše razumevanje ovih monumentalnih građevina.

Podvodna arheologija u Aleksandriji

Francuski arheolog Frank Goddio pokrenuo je 1990-ih godina podvodna istraživanja u luci Aleksandrije. Njegov tim pronašao je masivne kamene blokove na morskom dnu. Ti blokovi pripadali su čuvenom Faros svetioniku. Ovo otkriće potvrdilo je da je zemljotres srušio svetionik u more.

Podvodna arheologija otkrila je i ostatke kraljevske četvrti Ptolemejevića. Na dnu Mediterana ležali su kipovi, sfinge i stubovi stari više od dva milenijuma.

Rekonstrukcije na osnovu antičkih izvora

Od šest nestalih čuda postoje pouzdani antički zapisi koji omogućavaju vizuelne rekonstrukcije. Umetnici poput Martena van Hemskrka u 16. veku prvi su nacrtali zamišljeni izgled ovih građevina. Johan Fišer fon Erlah u svojoj „Istoriji arhitekture“ dao je detaljan prikaz svakog čuda.

Rekonstrukcije se oslanjaju i na umanjene kopije, stilizovane prikaze na novčićima i reljefima iz antičkog doba.

Nove tehnologije u istraživanju

Moderne tehnologije omogućavaju istraživačima da vide ono što je golim okom nemoguće. Evo pregleda ključnih alata:

Tehnologija Primena Rezultat
3D skeniranje Mapiranje ruševina Precizni digitalni modeli
LiDAR Otkrivanje struktura ispod tla Nepoznati prostori u piramidama
Mionska tomografija Snimanje unutrašnjosti piramida Nova komora u Keopsovoj piramidi (2017)
Podvodni roboti Istraživanje morskog dna Pronalaženje potopljenih artefakata

Moderne tehnologije i antički zapisi zajedno grade jasniju sliku o izgledu drevnih čuda. Svako novo arheološko otkriće približava nas odgovorima na pitanja stara više od 2.000 godina.

Zaključak

Sedam čuda starog sveta predstavljaju vrhunska arhitektonska dostignuća antičkih naroda. Graditelji su kroz ove monumentalne građevine slavili religiju, umetnost, moć i nauku. Od svih sedam, jedino Velika piramida u Gizi i dalje stoji kao nemi svedok ljudske genijalnosti. Ostala čuda nestala su pod udarima zemljotresa, požara i ratova — ali nasleđe drevnih civilizacija živi kroz priče, zapise i arheološke ostatke.

Lokacije nekadašnjih čuda danas su među najposećenijim turističkim mestima na svetu. Egipat, Turska i Grčka svake godine privlače milione posetilaca željnih da dodirnu kulturno blago prošlosti. Ova mesta podsećaju na sposobnost čovečanstva da prilagodi prirodu svojim vizijama i stvori nešto što nadilazi vreme.

Drevna čuda nastavljaju da inspirišu nove generacije širom planete. Kreativnost i veštine starih civilizacija i danas izazivaju divljenje kod svih koji proučavaju njihovu istoriju. Za sve koji žele da posete ove fascinantne lokacije, AvioTag kao IATA agencija nudi najbolje avio karte i rute do destinacija gde su nekada stajala najveća čuda sveta.

FAQ

Koja su sedam svetskih čuda starog sveta?

Sedam svetskih čuda starog sveta čine: Velika piramida u Gizi, Viseći vrtovi Vavilona, Kip Zevsa u Olimpiji, Artemidin hram u Efesu, Mauzolej u Halikarnasu, Kolos sa Rodosa i Aleksandrijski svetionik Faros. Ove monumentalne građevine nalazile su se u Egiptu, Iraku, Grčkoj i Turskoj, a predstavljale su remek-dela arhitekture i umetnosti Sredozemlja i Male Azije.

Koje je jedino sačuvano čudo starog sveta?

Jedino sačuvano čudo starog sveta je Velika piramida u Gizi, sagrađena oko 2560. godine pre nove ere kao grobnica faraona Keopsa. Prvobitna visina bila je oko 146 metara, što ju je činilo najvišom građevinom na svetu gotovo 4.000 godina. Sazidana je od više od dva miliona kamenih blokova i danas se nalazi kod Kaira, gde je jedna od najposećenijih turističkih destinacija na svetu.

Ko je sastavio prvu listu sedam čuda sveta?

Prema Rolandu Goocku, grčki pesnik Antipater iz Sidona sastavio je prvi popis čuda između 150. i 120. godine pre nove ere. Originalni spisak potiče iz dela Filona iz Vizantije napisanog 225. godine pre nove ere pod nazivom „Sedam čuda“. Prvo pominjanje ideje liste vezuje se za Herodota u 5. veku pre nove ere, dok je grčki istoričar Kalimah od Sirene napisao knjigu „Kolekcija čuda po svijetu“ koja je uništena zajedno sa Aleksandrijskom bibliotekom.

Zašto lista sadrži baš sedam čuda?

Broj sedam imao je duboko simbolično značenje za ljude tadašnjeg doba. Grci su ove monumentalne građevine nazivali „sedam znamenitosti“ (ta hepta theamata), a sam pojam čuda sveta nastao je tek u 16. veku. Broj sedam smatran je posebnim i savršenim brojem u antičkom svetu, pa je upravo taj broj izabran da objedini najveličanstvenije građevine poznatog sveta.

Da li su Viseći vrtovi Vavilona zaista postojali?

Viseći vrtovi Vavilona jedino su čudo čije postojanje istoričari dovode u pitanje jer nije pronađen pouzdan arheološki trag. Herodot ne spominje vrtove u svojim opisima Vavilona, dok Diodor Siculus, Filon i Strabon tvrde da su postojali. Prema predanju, izgradio ih je kralj Nabukodonosor II između 605. i 562. godine pre nove ere kao poklon svojoj ženi Semiramidi. Diodor Siculus opisao ih je kao samozalivajuće vrtove sa egzotičnom florom i faunom, visine preko 23 metra, sa bujnim rastinjem koje se kaskadno spuštalo niz terase sa složenim sistemom navodnjavanja.

Kako je nastala reč „mauzolej“?

Reč „mauzolej“ nastala je po imenu persijskog satrapa Mauzola, čija je grobnica u Halikarnasu bila jedno od sedam čuda starog sveta. Grobnica je izgrađena 351. godine pre nove ere, bila je visoka oko 45 metara i ukrašena skulpturama najvećih vajara tog doba. Mauzolova supruga Artemisija želela je da stvori počivalište dostojno velikog kralja. Lokacija se nalazi u današnjem Bodrumu, popularnom turskom letovalištu.

Šta je Kolos sa Rodosa i zašto je važan?

Kolos sa Rodosa bila je ogromna bronzana statua boga sunca Heliosa, visoka oko 33 metra, izgrađena između 292. i 280. godine pre nove ere sa pogledom na luku Rodosa. Plinije Stariji tvrdi da su prsti Kolosa bili veći od većine statua njegovog doba. Kip je naručen nakon poraza invazijske vojske Demetrija 304. godine pre nove ere, a stanovnici Rodosa su za njegovu izgradnju iskoristili 300 talenata dobijenih prodajom opsadne opreme, što odgovara otprilike 360 miliona američkih dolara. Statua je stajala samo 56 godina pre nego što ju je srušio zemljotres 226. godine pre nove ere. Smatra se inspiracijom za kasniji Kip slobode.

Kako je Aleksandrijski svetionik funkcionisao?

Aleksandrijski svetionik sagrađen je na ostrvu Faros oko 280. godine pre nove ere po narudžbi Ptolomeja I. Bio je visok oko 100 do 134 metra, čineći ga jednim od najviših objekata antičkog sveta i drugom najvišom građevinom posle piramida. Svetlost svetionika, koju je stvaralo ogledalo odbijajući sunčeve zrake danju i vatru noću, mogla se videti čak 56 kilometara daleko od kopna. Struktura se sastojala od četvrtaste osnove sa ovalnim vrhom. Po imenu ostrva Faros nastala je reč „far“ u mnogim jezicima. Svetionik je vekovima služio kao vodič brodovima u luku Aleksandrije, a uništen je početkom 15. veka nakon više zemljotresa.

Ko je stvorio Kip Zevsa u Olimpiji?

Kip Zevsa u Olimpiji stvorio je grčki vajar Fidija oko 435. godine pre nove ere. Fidija se smatra najboljim vajarom drevnog sveta koji je radio i na Partenonu i statui boginje Atine. Kip prikazuje boga Zevsa kako sedi na prestolu, bio je visok oko 12 metara, sa kožom izrađenom od slonovače i odećom od kovanog zlata. Dizajniran je da ulije strahopoštovanje poklonicima u Zevsovom hramu u Olimpiji, kolevci antičkih Olimpijskih igara. Hram je propao nakon uspona hrišćanstva i zabrane Olimpijskih igara kao „paganskih obreda“, a kip je odnesen u Carigrad gde je uništen u zemljotresu u 5. ili 6. veku nove ere.

Gde se nalaze lokacije sedam čuda starog sveta danas?

Lokacije sedam čuda starog sveta nalaze se u četiri današnje države: Egipat (Velika piramida u Gizi kod Kaira i Aleksandrijski svetionik u Aleksandriji), Turska (Artemidin hram kod Efesa i Mauzolej u Bodrumu, nekadašnjem Halikarnasu), Grčka (Kip Zevsa u Olimpiji i Kolos na ostrvu Rodos) i Irak (Viseći vrtovi Vavilona). Ove lokacije danas su popularne turističke destinacije koje privlače milione posetilaca. AvioTag kao IATA agencija pomaže putnicima da posete ova istorijska mesta sa najboljim avio kartama i rutama.

Kako su uništena antička čuda sveta?

Ljudske ruke udružene sa prirodnim silama uništile su sva čuda osim Velike piramide u Gizi. Kolos sa Rodosa srušio je zemljotres 226. godine pre nove ere, a njegove bronzane ruševine prodate su jevrejskom trgovcu u Edesi oko 654. godine nove ere koji ih je odneo na 900 kamila da se istope. Viseći vrtovi Vavilona uništeni su zemljotresom posle 1. veka nove ere. Mauzolej u Halikarnasu srušili su zemljotresi u srednjem veku, a Vitezovi Svetog Jovana Malteškog 1494. godine demontirali su i njega i Artemidin hram da bi materijal iskoristili za izgradnju zamka u Bodrumu. Aleksandrijski svetionik je oštećen u više zemljotresa i totalno uništen početkom 15. veka.

Koja su moderna arheološka otkrića vezana za sedam čuda?

Arheolozi danas rasvetljavaju mnoge misterije drevnih građevina korišćenjem savremenih tehnologija. Ostaci Aleksandrijskog svetionika pronađeni su na dnu mora kod Aleksandrije kroz podvodna arheološka istraživanja. O šest čuda postoje pouzdaniji antički zapisi koji omogućavaju detaljne rekonstrukcije. Od većine građevina ostali su predlošci, umanjene kopije ili stilizovane slike na novčićima. Interes za antiku i ove građevine pobuđen je u 16. veku sa umetnicima poput Martena de Vosa (1532–1603) i Maertena van Heemskercka, te naučnicima kao što su Athanasius Kircher i Johann Fischer von Erlach sa svojim delom o istoriji arhitekture. Moderne tehnologije nastavljaju da pružaju nove uvide u konstrukciju i izgled drevnih čuda sveta.